Mokro je, terogodišnji dječak novinarsku ekipu dočekuje bosonog. Radoznao, ljepuškast s tužnim pogledom u oćima reći će im da se zove Emir i da mu je zima.On je jedno od mnogobrojne romske djece koja su s porodicama smještena u kontenerskom naselju u rakovici pored Sarajeva.

Priča koja se krije iza njegovih tužnih očiju je još mučnija nego što izgleda na prvi pogled.Bosonoga djeca, bez struje i vode, bez hrane, ogrijeva, odjeće i obuće, prepušteni sami sebi.

Četrnaestogodišnja Vahida Seferović je bila u Mostaru, ali su je uhvatili kako prosi. Voljela bi naučiti pisati i ići u školu, ali je nisu primili jer je kako kaže malo stara. U školu idu druga djeca, ali kući nemaju struje, nemamu se gdje okupati.Šta će jesti ovisi od dobrih ljudi koji im pomažu.

Jedan od stanovnika koji nije želio reć ime objašnjava da trinaestero ljudi koristi jedan wc.

Više pogledajte u priči Alena Avdića.