Hiljade Gruzijaca izašle su u srijedu na ulice glavnog grada Tbilisija drugi dan zaredom na proteste protiv novog zakona o "stranim agentima" za koji neki kažu da miriše na ruski autoritarizam.

Vladajuća stranka Gruzijski san, za koju demonstranti kažu da ima veze s Rusijom, osigurala je usvajanje zakona u prvom čitanju ove sedmice. Zahtijevalo bi da se organizacije koje primaju više od 20 posto sredstava iz inozemstva registriraju ili će se suočiti s kaznama.

Demonstranti kažu da prijedlog zakona oponaša ruski zakon koji se od 2012. koristi za ušutkavanje neslaganja.

Antiruski osjećaji u Gruziji su jako izraženi nakon dugogodišnje ruske podrške dvjema separatističkim regijama i kratke ruske invazije na zemlju 2008.

Gruzija je bila dio bivšeg Sovjetskog Saveza kojim je dominirala Rusija i mnogi Gruzijci žele da njihova zemlja bude dio Europske unije. Mnogi Gruzijci također podržavaju Ukrajinu, koja se bori protiv invazije ruskih snaga koja traje više od godinu dana.

Za razliku od Gruzije, gdje su stotine hiljada građana na demonstracijama uspjeli prisiliti političare da odustanu od spornog zakona, u Bosni i Hercegovini kritične mase za takvo što nema.

Naime, zbog najave kriminalizacije klevete svoj glas su podigli mnogi stručnjaci, a li ne i obični građani.

Analize i kritički osvrti danima već dolaze na adrese Skupštine i Vlade RS-a. Kažu svi, ugrožena je sloboda govora. Međutim, još nisu jasni stavovi akademske zajednice. Šute akademci u tom entitetu.

Pravnici, aktivisti, novinari… Širok je dijapazon ljudi koji danima ukazuju na posljedice predloženih izmjena Krivičnog zakona RS-a, kao i na mnoge pravne nedosljednosti u ovom nacrtu. Danima se postavlja pitanje hoće li ove izmjene narušiti jedno od temeljnih načela demokratije - slobodu govora.

Dodikov zakon nije puno drugačiji od onoga koji je izazvao pobunu u Gruziji. Dok gledamo fotografije oštećenih automobila banjalučkih novinara koji su ustali protiv Dodikovog zakona ne možemo se ne zapitati gdje ovo sve skupa vodi!?

Hrabri građani na ulicama Gruzije pokazali su da su političari ti koji odgovaraju za svoje postupke upravo onima koji su ih birali. U Bosni i Hercegovini, pak, nikome ne pada napamet buniti se zbog činjeice da je puter dvaput skuplji nego u Njemačkoj, a piletina ima veće cijene nego u većini zemalja EU, dok prosječna plaća nije veća od 400 i kusur eura.

Građani ne shvataju da je pobuna protiv visokih cijena i diskriminatornih zakona domaćih političkih elita jedini način i sredstvo koje bh. političari razumiju.

Sjetite se samo pubuna rudara i obespravljenih radnika pred Vladom FBiH nakon koje su vlasti odmah ispunili većinu zahtjeva. Pobuna protiv političkih elita koje mjesečno zarađuju i 5.000 eura, dok umirovljenici preživljavaju sa 180 eura mjesečno je nasušna potreba. Građanski aktivizam je gotovo mrtav, svjedoči tome i šačica hrabrih žena i muškaraca pred zgradom SDP-a u Sarajevu koje ne žele da im nasilnici budu ministri.

Zamislite samo šta bi bilo s Dodikovim diskriminatornim zakonom i pojedinim ministrima da se pred vladom RS ili sjedištima stranaka pojavilo 10.000 ili kao u Gruziji 100.000 ljudi. Odgovor je jasan – bili bi manji od makovog zrna, letjele bi ostavke, mijenjali se zakoni...

I ovoga puta potvrdila se ona stara krilatica – Sve je do nas!!!