Predsjednik entiteta RS i lider SNSD-a, Milorad Dodik, kazali bi u Mostaru - „nema živa mira“. Razletio se na sve strane! Politika, LGBTQ tematika, medijske (ne)slobode, tenis i sada još i knjige...

Piše: FARUK KAJTAZ (Izascene)

Nakon što je „zaratio“ sa Amerikancima, a odlikovao Putina, Dodik je našao vremena i da između dva prigodna programa sa očekivano zapaljivim izjavama i najavama „skore secesije RS“ objavi i svoja „Sabrana djela“.

Radi se o pet knjižurina vrlo zanimljivih naslova. Moj lični favorit je naslov "Volja naroda", koji neodoljivo podsjeća na terminologiju totalitarnih režima sa obje strane političkog spektra.

„Volja naroda“ ili „Trijumf volje“!?

Nešto kao nekadašnja komunistička literatura „na metar“, koja se prodavala po povoljnim cijenama po preduzećima (na rate), samo sa drugačijom idološkom osnovom. Nacionalizmom kao osnovnim motivom, umjesto komunističkih bajki o besklasnom društvu.

Promocija je održana, naravno, u Beogradu i to u tamošnjem „Ruskom domu“ – svojevrsnom „prirodnom staništu“ Milorada Dodika i cijele te rusofilne ekipe iz Srbije i entiteta RS. Svaka druga lokacija ove promocije bila bi čudna, dok je beogradski „Ruski dom“ očekivani „domaći teren“ za Dodika i njegovu politiku.

Svojim „Sabranim djeloma“ Milorad Dodik, naravno, nema ambicija da se bavi nekakvom književnošću. On je svoje govorio...drugi su to ukoričili. Radi se o samo još jednoj njegovoj upakovanoj „poruci“. Beogradu i Moskvi, prije svega. Povodu da se pokaže kao „državnik“, jer svi državnici, koji drže do sebe, a posebno oni autoritarni – vole i imaju svoja „Sabrana djela“.

Što je vlast bezobzirnija i čvršća, a politika rigidnija - to su  njihove knjige veća mitomanija i političko-sociološka fantastika. Iza tih pompeznih naslova u pravilu se krije nacionalistička ideologija vlasti pod svaku cijenu, umotana u mitomansku lidersku figuru odlučnog vođe, koji nema dilema i sigurno vodi svoje podanike prema obećanom cilju.

Doduše, jedna knjiga itekako nedostaje! Ona na temu: Kako sam došao na vlast?, ali to se očigledno nije uklapalo u pažljivo planirani narativ. Malo je to nezgodna tema za onoga, koji odlukuje Putina, pa se preskočilo.  

Ovo je i svojevrsni „almanah same duše srpskog nacionalizma“, pa bi mogao biti zanimljivo štivo za one, koji misle izučavati ovu opskurnu, ali i vrlo opasnu temu. Nacionalističku priču, koja se samo jedno vrijeme pritajila da bi opet buknula u svom „punom sjaju“.  

Dodikova „Sabrana djela“ teško da će čitati bilo ko izvan uskih krugova političkih analitičara, ljubitelja raznih bizarnosti ili psiholoških profilera, ali to i nije cilj ovog „izdavačkog podhvata“. To je samo jedan od kamičaka u Dodikovim stalnim nastojanjima da se – djelom i riječju - suprostavi svima...osim Rusima i Putinu!

Njegov je to „književni manifest“, koji stoji kao predimenzionirani brutalistički spomenik cijele jedne politike koja, kako vidimo, nema ambicije ostati samo na Balkanu, već se i uvezati na puno širim geopolitičkim prostorima na istoku Evrope.

Iako nema potrebe čitati Dodika, jer je on, ionako „pročitan“, još uvijek ima onih, koji misle da se takvim rigidnim i opasnim političarom mogu nešto dogovoriti i odvratiti ga od njegovih opasnih ciljeva i moskovskih veza.

Šta je problem? Slabo kontaju ćirilicu ili ne žele da vide? Ili možda oboje?

Zar ih „književnik“ i novi "ruski klasik" nije, već jednom propisno izradio?