Ja moram ovo napisati. Ne mogu prešutiti. O ovoj temi se uglavnom pišu subjektivni komentari i analize.Rone se suze, bez razloga.U startu da se riješe sve nebuloze, Vahid Halilhodžić nije BiH trener..On je samo rođen u Bosni i Hercegovini. Ja nemam veliki senzibilitet prema njemu jer nije radio u našem fudbalu..Nije vodio našu reprezentaciju. A bilo je i te kako potrebe.Ovako svoj tekst počinje poisac Nihad Krupić koji živi u Kanadi i koji je igrapo fudbal, a koji prenosimo u cijelosti.

Isto kao što sam vratio knjige pjesama jednom kanadskom piscu , rođenom u BiH, koji u tim knjigama nije imao ni jednu pjesmu o patnji svog naroda,a opjevavo kanadski kamen, tako bi i Vahida ostavio po strani kada se priča o tome : "Šta bi bilo da nije bilo".

Stručno i profesionalno mogu reći da je Vahid veoma sposoban i dobar trener, strašnog destruktivnog ega, koji ne razumije da je treniranje između ostalog i dvosmjerna komunikacija. Nema tu, ja pričam a tvoje je slušati.

Meni je njega žao, u 70 godina života odveo 4 reprezentacije na SP i od sve 4 dobio otkaz. Ako su ove afričke kao u neredu, pa nije takav Japan. A i tamo je dobio otkaz. Tu se završava priča.

Njegova psihologija je da se kreće samo u sebi komfornim zonama. Da nije tako preuzeo bi fudbalsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine.Pogledajte šta su marokanski lavovi radili na ovom prevenstvu, pogotovo igrač kojeg on nije htio. Hakim Ziyech. Svijet su uzdrmali ne samo igrom nego i ponašanjem i postavljanjem ljudskih standarda.

Slabo se primjećuje da su oni dovođenjem i grlenjem svojih majki poslije utakmice potpuno u stranu stavili potrebu svijetskih moćnika da i na ovom Mundijalu pokažu kako je broj jedan problem u svijetu discriminacija gay populacije. I onda čudesa. Kako govoriti da Arapi i Katar diskriminiraju homoseksualce nakon što marokanski fudbaleri grle svoje majke poslije utakmica. Nema smisla. Majka je majka. Sa njom se ništa nije izmješalo.

Ovo je prava revolucija u javnom životu svijeta. Prvenstvo u Kataru je već historijski po mnogo čemu. Maroko je tu ostavio neizbrisiv trag. Vjerujte mi o ovome će se pisati i pričati stotinama godina.

I sada je pomalo neozbiljno govoriti kako je kao sve ovo postavio Vahid Halilhodžić.Nemojte mi zamjeriti, ali Vahid je ipak samo pomalo nesretna evidencija a Walid Regragui, selektor Maroka je ipak historija.Vahida kao igrača sam neizmjerno volio.On je bio naš lav. I ta ljubav prema njemu je stalna.Ne mješam je sa onim što osobno o njemu mislim kao treneru, pedagogu i učitelju.