Branko Mikulić – umro je na današnji dan, 12. aprila 1994. godine u Sarajevu. Rođen je 10. juna 1928. godine u Gornjem Vakufu u koje se njegov djed doselio uoči Prvog svjetskog rata. Rano je ostao bez majke.
Brankov otac Jure bio aktivista Hrvatske seljačke stranke 1930-ih godina, a tokom Drugog svjetskog rata bio je aktivan sudionik NOP-a, vijećnik ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a. Branko se kao petnaestogodišnjak uključio u NOB i uskoro postao član SKOJ-a i KPJ. Nakon školovanja u Zagrebu vratio se u rodno mjesto, gdje se posvetio politici. Njegova aktivnost poslije rata uglavnom je vezana za obnovu, organizaciju i razvoj gornjovrbaske regije. Bio je organizacioni sekretar Sreskih komiteta Bugojno, Jajce, Livno, a nešto kasnije i Zenice. U julu 1963. godine imenovan je za predsjednika skupštine Sreza Sarajevo.
1965. je izabran za sekretara CK SKBiH, a 1969. i za predsjednika SKBiH. Mikulić se borio da SR BiH bude ravnopravna drugim federalnim jedinicama, te je ponudio razvojni program: hiljadu škola, hiljadu biblioteka, asfalt u svako selo, kultura i prosvjeta kao jedini način za napredak SR BiH. Uz sve ostale zasluge, Mikulić je uspio učiniti bosansku privredu konkurentnom, ne samo u domaćim nego i u međunarodnim razmjerama, udruživši privredne kapacitete u tzv. velike sisteme (Unioninvest Sarajevo, UPI Banka Sarajevo, Energoinvest Sarajevo, RMK Zenica, Hepok Mostar, SOKO Mostar i dr.).
Mnogi danas tvrde kako je razvoj Bosne i Hercegovine unutar Jugoslavije bio najznačaniji poslije Drugog svjetskog rata upravo u vrijeme kada je Branko Mikulić bio član predsjedništva SR BiH. Od 1982. do 1983. vršio je dužnost predsjednika Predsjedništva BiH.Branko Mikulić je bio zaslužan za to da je XIV zimske olimpijske igre dobilo Sarajevo, koje nije imalo sportsku infrastrukturu niti tradicije u zimskim sportovima, u usporedbi sa SR Slovenijom. Olimpijada u Sarajevu je postigla izuzetan uspjeh. Juan Antonio Samaranch, tadašnji predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta, je nahvalio Mikulića u jugoslavenskim i međunarodnim medijima. Dvije godine nakon Olimpijade, 1986, Mikulić je izabran za predsjednika Saveznog izvršnog vijeća (SIV).
Mikulić je bio oženjen za Rajku Mikulić, sa kojom je imao kćer Planinku i sina Rodoljuba. Branko Mikulić je gotovo cijeli rat u BiH proveo u Sarajevu. Kada je doznao da boluje od raka, Mikulić je otišao u Švajcarsku gdje mu je boravak uredio Juan Antonio Samaranch. Kratko je boravio u bolnici i početkom aprila 1994. se vratio u Sarajevo. Nije želio dalje liječenje, te je umro par dana poslije u opkoljenom Sarajevu.
Branko Mikulić je sahranjen na sarajevskom groblju Sv. Josipa u prisutnosti oko 2.000 ljudi.Početkom aprila 2014, tačno dvadeset godina nakon njegove smrti, iz štampe je izašla Mikulićeva knjiga Kobne godine. Izdavači su tri nevladine organizacije: Hrvatsko narodno vijeće (HNV), Srpsko građansko vijeće (SGV) I Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI).Dobitnik je Ordena zasluga za narod I Ordena bratstva I jedinstva.
