Da nije aktuelnih politika Srbi, Bošnjaci i Hrvati u BiH bi brzo pronašli zajednički jezik. Brojni su primjeri dobrih međuljudskih odnbosa, a među takve svakako spada i priča o obnovi pravoslavne kapele u maglajskoj mjesnoj zajednici Radojičići. Srbima koji su se vratili na svoja ognjišta pomogle su komšije iz susjednih sela, također povratnici.
Srpski povratnici u povratničkom zaseoku Crnojevići ljepši Božićni poklon ove godine nisu mogli dobiti od završetka kapele nakon što su uredili mjesno groblje. Novca za kapelu nisu imali, pa su u pomoć priskočile komšije Bošnjaci i Hrvati. Složno su radili na obnovi kapele i posao doveli do kraja.
Ovu mjesnu zajednicu sačinjavaju tri sela. U Galovcu žive Hrvati, u Strupini Hrvati i Bošnjaci a u Radojčićima Srbi, Bošnjaci i Hrvati.
I svi su povratnici. Nažalost, ovdje je bio jedan od strašnijih ratnih događaja u BiH. I ovo je dokaz koliko su ljudi ovdje vezani jedni za druge i koliko i pored svega žele živjeti zajedno. "Naravno, ovo je dokaz da zajedno možemo puno toga napraviti" - ističe predsjednik MZ Radojčići Marinko Kelavić.
Sredstva za kupovinu građevinskog materijala za krovnu konstrukciju i betoniranje donje ploče i trotoara su osigurana kroz projekt „Uređenje grobalja u MZ Radojčići“ kojeg je podržalo Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i izbjeglice Vlade Zeničko-dobojskog kantona.
„Naravno, ugradnja građevinskog materijala bila je na volonterskoj bazi i u organizaciji mještana Mjesne zajednice, a u akciju pomoći ovom projektu uključile su se firme „Pero“d.o.o. Zenica, „IM Transport“ Žepče te drugi pojedinci. U četverodnevnoj akciji pokrivanja ove kapele, učestvovali su brojni volonteri hrvatske, bošnjačke i srpske nacionalnosti što ovom vjerskom objektu daje još veću važnost i simboliku zajedničkog života svih naroda i put izgradnje iskrenog međunacionalnog povjerenja u BiH, istakao je Kelavić.
Po riječima mještana iz Crnojevića ovo im je najljepši dar za nadolazeći Božić jer su temelji za ovu kapelu izgrađeni još 1991. godine, a zidanje nastavljeno tek 2006. godine. Nažalost, zbog ratnog izbjeglištva i slabog imovinskog stanja povratnika u Radojčiće, ova kapela je čekala gotovo 32 godine da se pokrije.
"Ja sam se sav naježio. Ja vam moram reći, ovdje imamo Hrvate, imamo Bošnjake i svi nam pomažu i svi nam rade. Baš ono, da vam kažem, složno radimo svi kao sebi", kaže povratnik u Radojčiće Drago Trgić.
Komšije su svojim dobrim djelom učinile da se barem na trenutak zaboravi loš odnos vlasti prema povratnicima. I ovi povratnici, kao i svi drugi, imaju velike potrebe za traktorima, motokultivatorima i drugim različitim poticajima u poljoprivredi koje nikada nisu dobili a godinama su izostavljani sa svih takvih lista dobitnika. Stoga je i pokrivanje ove kapele doživljeno kao novi i pravedniji odnos prema ovim, zaboravljenim ljudima koji samo žele živjeti na svojim vijekovnim ognjištima
