Počelo je sasvim slučajno, priča Radojica Kusić sa Vučijaka kod Prnjavora, vlasnik jedne od najvećih farmi ovaca u ovom dijelu zemlje. Prije više od deset godina, tražeći jagnje za slavu svoje porodice, nije mogao da ga pronađe. Tada je odlučio da nabavi nekoliko ovaca, što je bio početak njegovog uspješnog puta.

„Tražio sam na sve strane, ali nije bilo nijednog jagnjeta. Onda sam kupio nekoliko ovaca i tako je krenulo. Bilo ih je prvo dvadesetak, pa pedesetak, i to se samo širilo. Ni sanjao nisam da će danas biti ovako veliko stado“, priseća se Radojica.

Danas, farmu sa više od 3.000 ovaca brine 13 radnika. Međutim, najveći problem koji mu stvara izazove jeste nedostatak radne snage, što je, kaže, zajednički problem svih naših farmera.

„Na početku je bilo lakše, bilo je više radne snage. Danas je teško naći ljude, pa nam pomažu radnici sa strane, koji tu borave i po nekoliko mjeseci. Situacija nije jednostavna, ali kad uložiš u objekte, ne možeš tako lako sve da zatvoriš“, objašnjava Kusić.

Njegova farma je specifična jer mora da šalje dio stada na ispašu, jer Vučijak, iako povoljan za ovce, nema dovoljno prostranstva za sve grla. Dio stada boravi na Kupresu, a drugi dio na Vučjoj planini.

„Nedostatak prostora pravi problem, pa stado dijeli vrijeme između paše i štala. Na Kupresu je, recimo, deset ovaca prodato za po 2.000 KM, jer prodaja u klaonice više nije isplativa“, kaže Radojica.

Iako su ovnovi u njegovom stadu vrlo vrijedni, cijena im je visoka. „Ako želiš dobrog ovna, ne možeš ga naći ispod 2.000 KM. A znao sam davati i po 5-6 hiljada maraka, jer su to bili odabrani primjerci sa sajmova“, objašnjava ovaj posvećeni farmer.

Farma Kusić, sa svojim radnicima, sama priprema većinu hrane za ovce, sadeći ječam, zob i kukuruz, dok ostatak nabavljaju. Radojica je ponosan na svoju farmu, koja je zahvaljujući velikom trudu i posvećenosti, postala sinonim za uspjeh u stočarstvu.