Čika Dragane, moja majka se preziva kao i vi, i ima brata koji se isto zove. Ubrzo je stigla i slika njegovog oca iz mlađih dana. U poruci je pisalo "Ako je ovo tvoj otac, onda smo brat i sestra"!

Facebook je nakon 57 godina spojio sestru i brata u BiH. Toliko su godina živjeli jedno blizu drugog a nisu se znali. Ipak prvi susret je bio u Njemačkoj jer se Marijana Tadić oporavljala od operacije.

-Dođem ja do vrata, gleda ona u mene kao u kip, totalno u šoku – priča Dragan Škvaro.

Danas je sve drugačije oboma je ispunjen dječiji san, a sve je počelo kao filmska priča.Njih dvoje imaju zajedničkog oca. Dragan je  devet godina stariji. Njegova majka razvela se od oca i odselila u Živinice. Dragana je podizao očuh Družian Kleta kod kojeg je stigao kao beba. Djetinjstvo pamti po lijepom, ali ga je uvijek kopkalo zašto svi u kući osim njega imaju isto prezime.

Na drugoj strani Marijanu Tadić je uvijek kopkala fotografija dječaka od pet godina u porodičnom albumu. Kada je imala 10 godina majka joj je rekla da njen otac ima još jednog sina, ali da ne zna gdje se nalazi.

Draganu je za sestru rekla tetka.

– Zove ona mene kad sam krenuo kući, ja mislim dat će mi čokoladu ili neku sitnicu, kad ona kaže, "Sine, imaš sestru Marijanu kojoj su sada dvije godine"! Da sam znao što me u životu čeka, pitao bih za detalje, ali u ono doba djeca nisu smjela postavljati puno pitanja. Godine su prolazile, a koga god bih pitao, nije mi znao reći gdje je Marijana ili kako doći do nje – govori Dragan.

Iako su živili jedno blizu drugog, sudbina nije htjela da se sretnu dok nije prošlo 57 godina.

Dragan je na Facebooku kliknuo opciju poznaješ li ove ljude. Tada je prvi put vidio Marijanu, ali nije slutiuo da mu je sestra. Uživo prvi put je vidio u Njemačkoj.

– Nikad ga nisam vidjela, osim na onoj jednoj fotografiji kad je bio dijete od pet godina. Ali u tom trenutku vidjela sam sliku svoga oca pred sobom – opisala je prvi dojam Marijana.

– Riječima ne mogu to opisati. Ako ste ikada imali strah u životu, u tom trenutku neka blagost me je prošla, zaplakao sam. Kad nemaš dinara u džepu, svaki dinar ti je kao dobitak na lotu. Bio je ovo prst sudbine, zvali vi to Bog ili kako god, sto puta sam se uvjerio da postoji neka viša sila. Zahvalan sam mu jer su u tom trenutku sve moje brige bile kao rukom odnesene – zaključio je Dragan.