Memorijalni centar Yad Vashem svake godine, u čast države koja predsjedava IHROM (Međunarodna alijansa za sećanje na Holokaust), izdvaja po jednu ploču Pravednika među narodima iz te zemlje, da se na godinu dana premješta na ulaz u Aleju pravednika, u okviru ovog Centra, na Brdu sjećanja u Jerusalimu.
Ove godine, u čast hrvatskog predsjedavanja IHROM, koja okuplja 35 država, izdvojena je spomen ploča Dragice i Olge Bartulović iz Splita, koje su za vrijeme Drugog svjetskog rata spasile banjalučku jevrejsku porodicu Nahmijas.
Vrt pravednika je poseban park u okviru memorijala u kom, po ugledu na Park prijateljstva, na Novom Beogradu, svaki pravednik, koji je rizikovao život spašavajući Jevreje, dobija svoje drvo i pod njim ploču sa podacima na hebrejskom i engleskom. Dragica i Olga Bartulović bile su među prvim Pravednicama iz nekadašnje Jugoslavije, a zanimljivo je da je veliki broj pravednika iz Hrvatske upravo pripadao srpskom narodu, iako su i sami bili na meti ustaša.
Kad je izbio rat, u aprilu 1941, Banjaluka i ostatak BiH pripojeni su ustaškoj NDH, pa je Samuel Nahmijas, ugledni banjalučki trgovac, koji je živio sa suprugom i troje djece, otputovao kod majke, u Beograd. Plan je bio da poslije nekog vremena u Srbiju pređe i Erna sa djecom. Međutim, kad su ustaše otkrile da je Nahmijas pobjegao, uhapsile su je i oslobodile tek kad je platila ogromnu svotu za otkup.
Erna je sa djecom morala hitno da bježi. U Beograd nije mogla, jer su počela strijeljanja i odvođenja Jevreja u logore. Njihov prijatelj, advokat, savjetovao joj je da se sklone u Dalmaciju, koja je bila pod italijanskom okupacijom. Nabavio im je propusnicu i dokumente, u kojima je pisalo da su Hrvati iz Splita.
U Splitu se Erna povezala sa drugim Jevrejima i poslala mužu u Beograd dokument kojim "dokazuje" da je i on porijeklom iz Splita, kako bi dobio propusnicu. Međutim, ubrzo stiže isječak iz novina sa imenima talaca streljanih na Tašmajdanu. Na spisku je bio i Samuel! Ipak, jednog dana Ernin muž se pojavio na vratima. Ispostavilo se da je na Tašmajdanu strijeljan njegov rođak.
Ernina molba
Kada se, poslije rata, porodica preselila u Izrael, Erna se obratila Jad vašemu sa molbom da Olgu i Dragicu nagrade jer su, riskirajući svoj život, spasli nju i njenu porodicu. Tako su 1965, među prvim Pravednicima među narodima iz tadašnje Jugoslavije, priznate i njih dvije.
Dvije godine kasnije, poslije kapitulacije Italije, Nijemci su ušli u Split i odmah na plakatima pozvali Jevreje da se prijave. U kući u kojoj su stanovali, u Omiškoj ulici, živjela je i Olga Bartulović, koja je bila povezana sa partizanima. Ona je sklonila Ernu i djecu u pravoslavni manastir, i sa zaovom Dragicom, odvela Samuela u šumu. U manastiru su se predstavili kao izbjeglice iz Srbije.
Poslije mjesec dana Olga se vratila po starijeg sina Lazu, a nakon nekog vremena i po drugo dvoje djece. Kad su i djeca i Samuel bili na slobodnoj teritoriji, Dragica je došla po Ernu. Obučene kao seljanke za pijacu probile su se kroz mnoge vojne i policijske kontrole i spojile sa djecom i mužem..