U Potkozarju, na desetak kilometara od Banje Luke, smješteni su vinogradi Vinarije Dalmati. Na 250 metara nadmorske visine, južna i jugoistočna dispozicija otvorena je prema dolini rijeke Vrbas s povoljnom ružom vjetrova i savršenom klimom.

O uzgoju loze u kontinentalnom dijelu zemlje često se vodi rasprava u Bosni i Hercegovini, a kako za Agroklub kaže Zoran Popović, suvlasnik Vinarije Dalmati, ovdašnja je predrasuda da su vina samo za južne dijelove. Austriju, Njemačku i Srbiju navodi kao primjere zemalja koje imaju super vina u kontinentalnom dijelu, pa zašto ne bismo i mi? No, dodaje kako su se vodili studijom s mostarskog Sveučilišta koja govori o razvoju vinogradarstva BiH s dolaskom Austro-Ugara, kada se otvaraju razvojne vinogradarsko-voćarske stanice i sorte koje se u tom razdoblju sade.

– Mi smo to donekle pratili, naravno, razvili smo s drugim sortimentom i mogu reći da je sjeverozapadni dio BiH savršen za bijela vina, mislim da su naša bijela vina bolja nego hercegovačka, šta god oni mislili o tome, ali su njihova crvena bolja nego naša – kaže Popović.

Izbjegli Dalmatinci doprinijeli su razvoju vinogradarstva i vinarstva banjolučkog kraja: Zoran Popović, kojeg je rat devedesetih doveo u Banju Luku, u braći Matić našao je partnere za ozbiljniju proizvodnju vina. Godišnje proizvedu između 30 i 40 tisuća litara vina koje trenutačno plasiraju u banjolučkoj regiji. Širenje planiraju, a koči ih visoka cijena zemljišta jer su smješteni u blizini samog grada. No, ovaj dio BiH trenutačno ima oko 14 vinarija, a Popović je otkrio i kako su izabrali ime za svoje vino, jer asocira na Dalmaciju, koja je opet na jugu.

– Ja sam inače iz Šibenika, a moj poslovni partner je iz Benkovca, sve je to Dalmacija, i Bosna je bila dio rimske provincije Dalmacija. Na tom području živjelo je ilirsko pleme Dalmata, od kojih je ostalo samo ime, a budući da smo mi iz tog dijela došli u Bosnu, uvezali smo to u naziv Dalmati – kaže Popović.

Kroz šalu komentira da su najobrazovaniji vinograd:

– Imamo tri magistra znanosti koja rade, dva asistenta na fakultetu, jedan bivši novinar. Kada je berba, tada nas ima više, nešto se okrene – janje, riba, to je lakši dio posla. Nemamo problema s angažiranjem berača, to je čisti marketing, vinari se moraju malo potrošiti, kod nas tijekom berbe ode 100 litara vina – ističe.

Prošlu godinu, kao i većina vinogradara, ocjenjuju lošom. Tijekom svibnja i lipnja imali su 40 dana neprestane kiše, što je smanjilo rod za oko 40 posto. Od 2024. imaju velika očekivanja. Svoje uzorke poslat će i na vinska natjecanja, bečko ocjenjivanje “AWC Vienna” te na londonski Decanter, koji smatraju velikom stepenicom.

– Ako uspijemo i dobijemo nagradu u Londonu, bit će druga cijena i malo ćemo ići i na druga tržišta – zaključuje na kraju razgovora Popović.