Ako želite dobru i prosperitetnu firmu sa sretnim zaposlenicima, morate im omogućiti neke osnovne stvari, plaćene putne troškove, topli obrok, ali i lijep godišnji odmor, rekao je.

Tamo gdje masiv Velebita uranja u more, u uvali između njegovih kamenih prstiju, smjestio se Jablanac. Mjesto s 50-tak duša, bez škole i trgovine, ali s crkvom, poštom i hotelom kakvog nema nigdje na Jadranu. U njemu gosti, vjerovali ili ne, borave potpuno besplatno!

Vlasnik Darko Matt Sertić odlučio je tako i prije nego što ga je kupio.

Godinama je tražio objekt u koji bi radnici iz njegove tri sisačke tvrtke mogli doći na ljetovanje, a da ne moraju platiti ni centa, piše T portal.

- Radim to iz čiste sebičnosti. Ako želite dobru i prosperitetnu firmu sa sretnim zaposlenicima, morate im omogućiti neke osnovne stvari, plaćene putne troškove, topli obrok, ali i lijep godišnji odmor. Morate im pomoći s onim što im malo jače zadire u obiteljski budžet. Tako ćete ih zadržati. Uz to ćete privući nove, pametnije ljude od vas. Tad se možete malo povući sa strane i reći: super, manje obaveza za mene - razlaže svoju poslovnu filozofiju 66-godišnji Sertić.

Hotel Ablana s 26 soba kupio je prije dvije godine. Izgrađen je u drugoj polovici 90-ih i radio je sve do 2010., kada je ostavljen na milost i nemilost vandalima i vremenu. Pretvorio se u ruglo mjesta, hotel duhova, pridruživši se nizu napuštenih turističkih objekata na hrvatskoj obali koji propadaju u tišini.

 Bio je u strašnom stanju. Jednostavno raznesen. Zarastao je u korov i u njemu su živjele divlje životinje, a sobe su bile toalet za sve one koji su se kupali na obližnjoj plaži. Baš je bio fuj! Ali u Americi vas nauče da se i to ‘fuj‘ može pretvoriti u nešto dobro. Sve se može popraviti, osim lokacije. Kad je nešto na izvrsnoj lokaciji, onda ima smisla da si čovjek da truda - pojašnjava Sertić koji živi na relaciji SAD-Hrvatska. 

Američkoj poduzetničkoj mudrosti naučio se u zadnjih 40 godina života i rada preko Bare. Još kao mladić Sertić se iz rodnog Siska sredinom 80-ih preselio u SAD. Zaposlio se u Silicijskoj dolini te 1994. osnovao kompaniju Applied Ceramics. Glavni biznis mu je proizvodnja komponenti za industriju čipova, a klijenti su mu najveći svjetski proizvođači, poput Intela, Samsunga, Philipsa i tajvanskog TSMC-a.

U Hrvatskoj Sertić zapošljava oko 200 ljudi. S mišlju na njih, ali i u želji da polaznicima svoje kulinarske škole osigura praksu i tijekom ljeta, dao se u potragu za hotelom ili odmaralištem na moru.

'Posljednjih godina sredili bismo aranžmane našim radnicima za ljetovanje u Karlobagu ili u Povljani na Pagu. Platili bismo im, a oni bi se sami rasporedili kad će tko ići na more. S druge strane, kulinarski institut raste sve više i dolaze nam ljudi iz cijelog svijeta. Imali smo učestale upite organiziramo li nešto ljeti na Jadranu. Zbog toga smo odlučili kupiti neki objekt da bismo bili svoji na svome', kaže Sertić.

Jedini uvjet u traženju dobre lokacije bio je da ona ne bude daleko od Siska. Zbog toga su se Sertić i njegovi ljudi fokusirali na Kvarner i okolicu. Pregledali su gotovo sve što se nudi od Rijeke do Paga: motel Panoramu na ulazu u Rijeku, turističko naselje Plovile kod Novog Vinodolskog, odmaralište u Jadranovu, turističko naselje Kalić kod Senja…

Gledali smo zgrade koje su na lijepoj lokaciji, a kojima užasno nedostaje kapitala da bi se vratile u funkciju. Sve vam to skupa grozno izgleda. Svi ti hoteli i odmarališta su užasno devastirani. Čovjeku bude žao', kaže Sertić.

Na kraju, kako to obično bude u životu, slučajnost je odigrala presudnu ulogu. Dok je bio kod prijatelja na Rabu, supruga Marina predložila mu je da posjete jedan od najljepših zaljeva na Jadranu – Zavratnicu. Uzak i dugačak, okružen liticama visokim 100 metara, zaljev je na glasu kao jedini hrvatski fjord iako geološki gledano to nije. Osim brodom, zaljev se može posjetiti uređenom stazom koja kreće iz Jablanca.

'Tad sam prvi put vidio hotel Ablanu. Oduševila me njegova pozicija na litici iznad mora, a svidio mi se i Jablanac. Na internetu smo pronašli oglase o prodaji i brzo došli u kontakt s vlasnikom, što je tad bila Hrvatska poštanska banka. Nakon toga je sve išlo manje-više glatko', prisjeća se Sertić.