Jasminove riječi podsjećaju nas na ono što je za mnoge u dijaspori neprocjenjivo – povezanost sa zavičajem, s tradicijom i ljudima.

Nostalgija za domovinom često nas sustigne u najneočekivanijim trenucima, a upravo takav trenutak podijelio je vozač Jasmin. Njegova priča nas vraća u dane kada je porodica bila na okupu, za sofrom, uz miris domaće pite.

“Nakon što sam se javio rođaku, da dolazim u Minhen, odlučio je da me obiđe…” – započinje priču Jasmin, na Facebook stranici Teretnjaci, “Eto ti njega kroz mrak, nosi tepsiju pite, pod krpom. Miriše parking, zeljanicom, na sve strane se miris osjeti. Sjećanje mi vrati u vrijeme kada smo svi za sofrom u mahali jeli. Sad se ovako, ponekad, vidimo u svijetu. Svako je na svoju stranu otišao… i svom se jadu zabavio.”

Jasminove riječi podsjećaju nas na ono što je za mnoge u dijaspori neprocjenjivo – povezanost sa zavičajem, s tradicijom i ljudima. Zeljanica nije samo pita, to je simbol ljubavi, sjećanja i djetinjstva.

“Samo je ona ostala ista, miris, slast, želja… njome smo podizani jedni uz druge,” dodaje Jasmin. “Ovo nema cijenu. Ne može se platiti… jer nek’ smo vazda puni Bosne, a i Bosna puna nas!”

Njegova priča nas vraća u dane kada su zajednički obroci u mahalama imali poseban značaj. Kašike koje se čuju do vrha mahale, smijeh, priče, ljubav – sve to čini dio nas. Danas, kada su mnogi razasuti po svijetu, takvi trenuci postaju još dragocjeniji.