Mladi ljudi mogu i trebaju da mijenjaju svijet. Humana kuhinja iz Beograda jedan je od najboljih primjera da je to moguće. Osim što hrane gladne ljude, ekipa okupljena oko ovog projekta mijenja svijest i vraća nadu da će ljudi shvatiti kako jedni drugima trebaju biti podrška. Šta I koliko vrijedi solidarnost najbolje je pojasnila Milena Stanić koja aktivno sudjeluje u projektu.
Studirala je filozofiju, kćerka je poznatog glumca Thomira Stanića, a Milena je svoja i sa svojim idealima odlučila da život posveti humanitarnom radu. Njoj i ekipi koja se okupila oko Solidarne kuhinje za sada dobro ide.
- Srećna sam i zahvalna što sam dio ovog kolektiva koji pokazuje da je drugačiji svijet moguć - svijet koji se ne zasniva na takmičenju i sebičnosti, nego na solidarnosti, uzajamnoj pomoći i jednakosti. Srećna sam i zahvalna što imam priliku da kroz ovu organizaciju u praksi sprovodim i gradim sve ono u šta vjerujem i za šta se borim. Srećna sam i zahvalna jer sam ovdje učvrstila stara i stekla nova prijateljstva, jer se mi u Solidarnoj kuhinji brinemo i jedni o drugima, i tu smo jedni za druge, i kad je služba i kad je družba, istiće Milena.
Posebno je ponosna na to što im mreža solidarnosti koju su zajedno napravili daje mogućnost da odbijemo sve političke partije, korporacije i da kako kaže ne moraju moliti bogate i razne Soroše za pare.
- Zato smo uspeli da napravimo organizaciju koja se zasniva na drugačijim principima od onih koji su danas dominantni u kapitalističkom društvu: ne treba nam država, ne treba nam kapital ili milostinja - možemo sami da brinemo jedni o drugima, poručuje Milena.
Solidarna kuhinja u njenim očima je kolektiv u kom nema takmičenja, sujete i borbe za moć. To je mjesto gde se čovjek može da se osjeti dobrim i vrijednim, sposobnim i korisnim, jer samo kroz podršku i ljubav možemo da napredujemo kao ljudi, ali i kao društvo.
- Solidarna kuhinja postoji preko 2 godine, a tačno 2 godine je prošlo od kako sam ja njena članica. Svake nedelje, srijedom, subotom i nedeljom zajedničkim trudom i radom spremamo hranu, vozimo i dielimo na punktu kod Vukovog spomenika. I nikada nismo preskočili dan, tu smo za sve praznike, u svim vremenskim uslovima. Osim kuhara, vozača i terenaca imamo i radne grupe: medije bez kojih ne bi ljudi čuli za nas i uplatili pare, ili se priključili, logistiku bez koje ne bi hrana stigla na punkt, radnu grupu za teren i kolektiv koje rješavaju unutrašnja i spoljašnja pitanja funkcionisanja nas kao grupe i kuhinje. Puno ljudi učestvuje i zato možemo da sve postignemo i zato već preko 2 godine uspjevamo da podelimo oko 500 obroka nedeljno finansirajući se isključivo od malih donacija, reći će Milena.
Koliko Milena djeluje otrežnjujuće prema pisanju srbijanskih medija dokaz je i njen otac kojeg je na sebi svojstven način odmakla od poroka kojima se bio odao. Tata je ponosan na kćerku, a trebala bi biti i cijela Srbija, ali i BiH. Naime Tihomir Stanić je porijeklom iz sela Šeškovci kod Laktaša. Milena je osoba koja treba biti uzor ljudima na Balkanu I otrijezniti ih kako političari nisu gospodari života i smrti.
Cilj Solidarne kuhinje nije samo prosta podjela hrane ljudima u potrebi, već je bitan segment i građenje solidarnosti koja je preduslov borbe za društvo u kome neće biti gladnih.
- Da bismo uspjeli u tome, kontinuirano radimo na rušenju lažno predstavljene slike kako postojimo "mi" koji uspjevamo da se snađemo u trenutnom sistemu i "oni" koji su “sami krivi”, a ne žrtve nemara i nebrige. Svi mi se nalazimo na istoj strani u sistemu koji profitira od rada ogromne večine ljudi, dok ih paralelno stavlja u rizik da ostanu bez krova nad glavom, ili mogućnosti da zadovolje druge osnovne životne potrebe, navodi se na stranici Solidarne kuhinje.
Iz tog razloga kažu moramo se boriti protiv dehumanizacije ljudi u situaciji beskućništva kao i drugih ugroženih u društvu. Cilj obezličavanja ugroženih je da se ostatak društva ne identifikuje sa njima i ne prepozna situaciju u kojoj su se našli njihovi sugrađani kao sistemski problem, već da ih vidi kao izolovane slučajeve koji su tu zbog njihove sopstvene odgovornosti.
Mnoge je ovih dana potresla ispovjest glumice Vesne Pećanac koju je sudbina dovela do javne kuhinje.
"Imala sam problema. Neke sam rješavala, ali nisam uspjela sve riješiti. Gladovala sam. Odlično je gladovati, to je dobra stvar. Jedeš manje, ali dugo žvačeš", ispričala je.
Ona je dodala kako se njena sudbina može svakome dogodiiti.
"Takva su vremena i idu takva vremena da se svima ovo može dogoditi. Treba ići naprijed, naći svoj put", zaključila je glumica.
Da će ljudi poput Vesne koja je prešla put od zvijezda do dna imati razumjevanje i podršku tu su ljudi poput Milene Stanić. Čini se da je ona ipak dobro shvatila filozofiju života.