U bari punoj krokodila, u što su političari pretvorili jednu prekrasnu zemlju što se Bosnom i Hercegovinom zove, zbog jedne „ribice“ su tekle suze radosnice. Plakala je ribica, plakali su svi koji vole svoju zemlju, jer krvožedne zvijeri koje se prežderavaju i vodu bi samo krvi topile ipak nisu ubile hrabrost da se iz te bare rodi prvakinja Evrope.

Piše: Asim Baličević (Ljudski.ba)

U Rimu je jučer ispisana istorija BiH: Vječni grad je bio centar u koji se slila sva pozitivna energija koju BIH ima. Iz Mostara, grada bez bazena, iz države gdje himna nema riječi iskočila je Lana Pudar, bosanski torpedo koji gađa i topi čak i najtvrđa srca, i u Rimu ponosno do neba podigla zastavu BiH.

Za Lanu druge zastave nema, to je stvar odgoja. Od oca kojem je kako sam tvrdi draže da mu raja iz Mostara kaže đe'si šupak, nego negdje drugo „izvolite gospodine Pudar“ i majke koja simbolično nosi ime Nada nije moglo ništa drugo da se rodi nego čudo ponosno i stameno kao zemlja kojoj pripada. Zlatnom medaljom bar na trenutka fenomenalna djevojka je obasjala BiH i u stranu gurnula sile mraka što se politikom zovu.Plakali su Bosanci i Hercegovci nakon dugo vremena od sreće. Suze nije krio banjalučki umjetnik Nedžad Trnavac koji zna da je ovo udarac u glavu „troglavoj bosanskoj aždaji“ i nada da će se kad tad pocjepati luđačka košulja u koju je sapletena BiH. Da je zaplakala priznala je i Nataša Gaon Grujić. Plakala je kaže zbog ponosa, sreće, ali tuge jer Lana stoji ispod zastave koja joj ništa nije dala. 

Nama se čini suprotno. Lana i njena porodica dobili su snagu, onu nadljudsku kojom se ruše sve prepreke, upornost da ne odustanu. Hvala im, jer su šokirali engleskog komentatora koji nije vjerovao da djevojčica od 16 godina može strašnim tempom plivati svih 200 metara, a plivala je najbrže ove godine u Evropi. Hvala im jer je oduševila komentatora HRT-a, ali i druge novinare u susjednoj nam državi koji nisu cijenili njenu „legitimnost“ već snagu, umijeće i istrajnost.

Komentatori iz BiH se nisu mogli oduševiti, naši javni servisi ne prate uspješne i one koji nam donose sreću. Njihov program je koncentrisan na baru i krokodile, jer oni nezakonito dugo drže direktore javnih emitera. Sramota.

Hrvatska se radovala uspjehu „čuda bosanskoga“, a čestitke su barem preko Ljudski.ba stizale i iz Srbije. Nezasluženo Lani su čestitali i brojni političari. Napokon joj je "legitimnost" morao priznati i Dragan Čović koji želi da Lana nema jednako pravo glasa kada poraste. Čekamo Dodika koji mrzi sve sa prefiksom bosanski, osim para izz budžeta koje ne daje sportistima. Za njih, i slične njima poruku je poslao Tuzlak Mario Vranješ.

- E pa ''gospodo'' nacionalisti, fašisti, lopovi, bitange, kriminalci, ološu i slični. Usprkos vašim naporima, vašim zlim pokušajima da uništite sve što podsjeća na jednu, jedinu, jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, ipak, tu i tamo, a biće toga sve više, polako gubite ovaj rat. Bosne ima, i ima i Hercegovine. I mada ste čak i mene, vječnog optimistu i vjernika u ljude uveli u neku crnu zonu, loše misli, ipak ima tih ljudi, koji će donijeti svjetlost i u moj, ali i u naše živote, napisao je Vranješ.

Lana Pudar je kako to kaže Dragan Bursać srce Hercegovine i ponos Bosne. Svojim plivanjem razbacala je krokodile što od BiH baru čine i komadaju je. Nama koji nismo lili krokodilske suze, već one prave, bistre od sreće svanuo je novi dan, sa njim vrijeme da se zapitamo zaslužujemo li Lanu i hoćemo li se konačno trgnuti kako bi za nju i hiljade druge talentovane djece baru pretvorili u biserne rijeku kao što je Neretva, Una Drina. Vrijeme je da na Laninim zaveslajima i mi konačno hrabro krenemo ka budućnosti koju zaslužujemo. Budućnosti u kojoj će krokodili biti iza rešetaka kako više nikada nikog ne bi ujeli.