Policija je privodi koncem 1941, kada je pozvana na informativni razgovor i u pritvoru zadržala dva mjeseca. U zatvoru "Crna kuća" bila je mučena i maltretirana kako bi odala imena drugih pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta.

Piše: HRVOJE KOVAČ (Ljudski.ba)

Negatori genocida u Srebrenici  i presuda Međunarodnih sudova koji su godinama na vlasti u bh. entitetu Republika Srpska, baš kao i oni iz opozicije u redovima SDS-a, PDP-a, Ujedinjene Srpske…, koji otvoreno slave ratne zločince i četničke koljače, sigurno neće predložiti da se ulica u Gradu na Vrbasu nazove po heroini na koju je Banja Luka odavno zaboravila.

A, kako i bi, kad je ona sušta suprotnost svega onoga na vlasti, protiv podjela i mržnje - onoga pritiv čega se cijeli život borila.

Ovoga puta progovaramo o liku i djelu velike Vahide Maglajlić, jedine banjalučanke narodnog heroja u bivšoj Jugoslaviji, ponosu Bosne i Hercegovine.

Vahida je rođena 17. travnja 1907. godine u Banjoj Luci. Bila je najstarija kćerka od desetoro djece njezinog oca Muhameda, predsjednika Šerijatskog suda, i majke Ćamile. Poslije završene Ženske stručne škole, htjela je nastaviti sa školovanjem, ali je njezin otac odlučio da bude domaćica.

Braća koja su studirala u Sarajevu i Zagrebu, upoznala su je s radničkim pokretom i marksizmom. Bila je jedna od prvih žena koje su sudjelovale u akcijama radničkog pokreta, organizaciji "Ženski pokret", prvo kao tajnica, a potom i kao predsjednica.

Bila je pokretač u skupljanju sredstava za organizaciju "Crvena pomoć". U članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) primljena je u svibnju 1941. godine.

Poslije okupacije Kraljevine Jugoslavije i uspostavljanja Nezavisne Države Hrvatske, u čiji je sastav ušla i Bosna i Hercegovina 1941., Vahida je aktivno sudjelovala u pripremama za organiziranje oružanog ustanka.

Skrivala je i smještala komuniste u svoju kuću, te ih prebacivala na oslobođeni teritorij, također aktivna je u sakupljanju lijekova i drugog sanitetskog materijala, oružja i municije.

Motivirala je i druge Banjalučanke i Banjalučane da pristupe patizanima.

Policija je privodi koncem 1941, kada je pozvana na informativni razgovor i u pritvoru zadržala dva mjeseca. U zatvoru "Crna kuća" bila je mučena i maltretirana kako bi odala imena drugih pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta.

Sva ispitivanja bila su uzaludna, Vahida nije odala drugove, a nakon svega vlasti je šalju na Prijeki sud u Zagreb. No, na dan transporta, 20. prosinca 1941., skupa sa svojom drugaricom Danicom Marić, uspjela je pobjeći iz zatvora. Kratko su se skrivale u kući njezinog oca, a potom su prebačene na oslobođenu teritoriju na planini Čemernici. Tamo su uoči nove 1942. godine stupile u partizanski odred.

Odmah po dolasku na oslobođeni teritorij bavila se političkim radom. Djelovala je među narodom, uglavnom među ženama, Kozare, Grmeča i Cazinske Krajine. Radila je na osnivanju Antifašističkog fronta žena u Podgrmeču.

Na Prvoj konferenciji Antifašističkog fronta žena Jugoslavije, održanoj 6. prosinca 1942. godine u Bosanskom Petrovcu, izabrana je u članstvo Centralnog odbora. Zbog Četvrte neprijateljske ofanzive, skupa s izbjeglicama i vojskom, povukla se preko planine Šator u Glamoč i Livno, ali je ubrzo po partijskom zadatku upućena u Bosanski Novi, gdje je ostala do smrti.

Poginula je 1. travnja 1943. godine kod Bosanskog Novog, prilikom iznenadnog njemačkog napada na jedinice Dvanaeste krajiške udarne brigade. Prvobitno je sahranjena nedaleko od mjesta pogibije, u Stuparima, a poslije oslobođenja posmrtni ostaci su preneseni na Partizansko spomen-groblje u Banjoj Luci.

Po Vahidi je nazvana medicinska škola u Banjoj Luci, ali je ime skinuto početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Ukazom Predsjedništva Narodne skupštine Federativne Republike Jugoslavije, 20. prosinca 1951., proglašena je za narodnog heroja.

Gotovo cijela njezina obitelj sudjelovala je u Narodnooslobodilačkom pokretu. Brat Munib Maglajlić poginuo je 1943. godine kao zamjenik političkog komesara Druge krajiške udarne brigade, a brat Ekrem bio je profesor na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu. Sestra Muniba bila je udana za narodnog heroja Fadila Šerića.

Vahidina hrabrost i inspirirala je Palestinca El Helou Mohameda da sastavi brošuru s njenim likom na naslovnici, kako bi služila kao primjer ženama Palestinskog oslobodilačkog pokreta.

No, u svom rodnom gradu već 30 godina više ništa se ne zove po velikoj Vahidi Maglajlić.