Ljekar po struci, Obren Tomić rodni Ugljevik nakon završene srednje škole zamijenio je Banjalukom gdje se domogao diplome na Medicinskom fakultet, a u najvećem gradu Srpske ostao je da živi. Ništa to ne bi bilo čudno da on nema interesantne hobije po čemu je i postao prepoznatljiv u gradu na Vrbasu. To su prije svega ljubav prema oldtajmerima, ali i prikupljanje antikviteta te humanitarni rad.

Za „Direkt“ priča kako se odlučio da ima atipčan automobil, te gdje nabavlja sve starine i antikvitete, a otkriva da je jedno od mjesta i pijaca.

- Na buvljacima kupujem knjige, gramofonske ploče, zanimljive stvari. Osim toga razgovaram s ljudima, saslušam ih i svaki put naučim nešto novo. Tako sam u Banjaluci svake sedmice barem jednom na pijaci, a zanimljivo je bilo i u Temišvaru kada sam još kao student bio na jednoj razmjeni i tu sam pazario. Jednostavno, to je postalo ritual bez kojeg ne mogu zamisliti sebe“, kazao je Tomić.

No, ipak njegov zaštitni znak je crveni oldtajmer. Naglašava da se prvo javila ideja da kupi vozilo, nakon što je najbolji prijatelj postao vlasnik „renault 4“. Kako kaže, još kao dijete razmišljao je o tom autu, ali se ta želja negdje potisnula upravo do tog momenta kada sam se ponovo provozao.

„Onda je uslijedila potraga, istraživanje, pa mogu slobodno reći i “maštanje”. Nakon što sam pronašao crvenog napuštenog renoa, kojeg su djeca koristila kao stepenice za penjanje na garažu, uslijedio je rad na njegovom oživljavanju. Kako je i drugov auto trebao obnavljanje znali smo da smo zajedno u toj priči. Imali smo sreću da smo upoznali jednog gospodina Petra, koji nam je ustupio garažu, sve potrebne alate, znanje i nesebičnu pomoć pri svakom koraku osposobljavanja i farbanja vozila“, apostrofirao je Tomić dodavši da je to bila kombinacija restauracije i improvizacije.

Od svog oldtajmera se ne odvaja. Prolaznici u banjalučkom naselju Obilićevo gdje živi često i zastanu, fotografišu se, a za vrijeme novogodišnjih praznika bio je atrakcija, budući da najmlađe asocira da se baš njime vozi Djeda Mraz, dok za one starije ima sentimentalnu vrijednost, jer ih vraća u njihovu mladost i neka davna vremena. On naglašava da je posebna veza između čovjeka i auta te da je to i osjetio na ličnom primjeru.

„Postoji posebna veza i sreća kada se vozi renoić, kako ga u okolini od milja zovemo. Često me ljudi zaustavljaju, žele da se slikaju ili ponovo sjednu za volan, jer su u mladosti imali svog renoića. Kroz te primjere vidim da to nije neka magija koja je samo mene obuzela, nego veliki broj ljudi nosi lijepe uspomene i ljubav baš prema ovom vozilu. Imao sam priliku da upoznam ljude koji dijele istu strast, od kojih su mi neki postali prijatelji i star je 43 godine“ naglasio je Tomić.

Kada su u pitanju destinacije na koje bi pošao sa limenim ljubimcem, kaže i na kraj svijeta bez pretjeranog razmišljanja.

„To je automobil koji svakodnevno koristim, lani sam otišao nekoliko puta do Neuma i Mostara, do Beograda, bez ikakvih problema. A kako mu je motor i mehanika jednostavna, sve se da u hodu riješiti ako neki problem i nastane“, kroz osmijeh kaže Tomić.

Nije Tomić zanimljiv samo po oldtajmeru. Tu je i još jedan hobi i to prikupljanja knjiga, antikviteta i zanimljivih stvari, a sve je to intezivirao posljednjih nešto više od pet godina.

„Kažem prikupljanja zanimljivih stvari, jer nije sve antikvitet. Postoje različite definicije da je antikvitet predmet stariji od 100 godina, pa stara definicija koja se odnosila samo na predmete vezane za Antiku, ali najviše se povezujem sa onom da je to predmet koji ima umjetničku, zanatsku ili istorijsku vrijednost“, naglasio je Tomić.

Ipak, skroman po prirodi, ne smatra da je pri vrhu kada su kolekcionari starina u pitanju, a sebe i dalje smatra početnikom.

„U gradu i okolini ima mnogo ozbiljnih kolekcionara, gdje bih izdvojio udruženje kolekcionara Denarius iz Gradiške koji organizuju sajmove kolekcionarstva i antikviteta sa međunarodnim učešćem. Upravo na takvim sajmovima pronalazim zanimljive knjige i stvari, kao i u antikvarnicama. Ali nezaobilazno mjesto i nepresušan izvor su pijace, te redovno prošetam  našom u Banjaluci, ali svratim i do Lončara, Novog Sada i Beograda kada sam u prolazu“, rekao je Tomić.

Ovaj hobi za njega je i jedan vid relaksa, bijega od svakodnevice, jer to vrijeme koje izdvaja za sebe dođe mu kao malo putovanje kroz vrijeme. Smatra da je ovo i pametno „trošenje“ slobodnog vremena, što će, siguran je raditi i u budućnosti.

„Posebnost nije samo traganje za starinama, nego i istraživanje o nekom predmetu nakon što ga pronađem, a tu dolazi i značajan socijalni momenat gdje upoznavajući nove ljude dobijam mnogo informacija o nekom periodu, predmetu ili knjizi. Te sakupljene detalje sa slikama predmeta odnedavno sam počeo dijeliti na mojoj stranici Antiqoom i prezentovati na sajmovima“, zaključio je Tomić.