Ne možete zabraniti niti Hrvatima, niti Bošnjacima, Niti Srbima da ističu svoje simbole i tu je tačka! Ovako je mostarski gradonačelnik Mario Kordić prokomentarisao inicijativu da se donese odluka kojom bi u Mostaru na javnim institucijama bila postavljena samo državna obilježja. Za njega je uklanjanje nacionalnih simbola naroda uvođenje sistemskog nereda u Mostaru. Na kraju Bošnjaci su kao pokretači inicijative preglasani.

Piše: BOGDAN BAUK  (Ljudski.ba)

Nakon Novog Travnika podigle su se tenzije i u Mostaru zbog inicijative da se državnim obilježjima uniformišu javne institucije. Podiglo je to nacionalne tenzije, Hrvati nisu samo da se vijore zastave BiH, Bošnjaci jesu, a Srbi i ostali kao jesu, ali ne bi da glasaju.

- Završena je rasprava o simbolima na javnim mjestima ,na području Grad Mostar .Zastavu BiH I Grada Mostara apsolutno podržavam ali....voljela bih vidjeti te heroje koji će u etnički čistim sredinama skinuti obilježja naroda koji tu živi. Probala su mi kolege podvaliti kukavičje jaje,širenjem svoje priče, živim principe do kojih držim. Ne diraj me i neću te dirati!! Podvaljivanjem svima UZP-a je užasno mizerno...napisala je vijećnica Naše stranke Boška Čavar.

Na društvenim mrežama i u pojedinim medijima od strane Bošnjaka Čavar je optužena da je svojim djelovanjem opet dokazala da njeno naginjanje na stranu HDZ-a nije slučajno. Navodno Boškina ruka je bila presudna za odluku da se Mostarom vijore samo zastave BiH.

Kao i Boška, potpredsjednik Gradskog vijeća Velibor Milivojevićkao predstavnik srpskog naroda smatra da svi trebaju voljeti zastavu BiH, ali se ne mogu odreći ni zastava koje vole od rođenja. Interesantno je ovo razmišljanje jer Milivojević se rodio pod Titovom zastavom, ali petokraka ipak nije simbol koji bi on rado gledao u Mostaru.

- Ja sam taj kojem možda sve te zastave najviše smetaju, ali hajdemo ići korak po korak. Da li to znači da u ovu Vijećnicu neću moći unijeti srpsku zastavu. Da li to znači da na fasadi zgrade koja će predstavljati Srbe neće moći biti zastava srpskog naroda, pozvao je Milivojević i zamolio da ova odluka bude odluka svih a ne odluka koja će komplikovati stvari.

Budimo realni, nakon hrabrog iskoraka sa protjerivanjem ratnih zločinaca iz naziva mostarskih ulica bio bi dodatni podstrek svima koji vjeruju i žele da grad na Neretvi ova zelena ljepotica ne razdvaja. Sa jedne strane zastave s ljiljanima, s druge šahovnice, isticanje vjerskih obilježja gdje im za to nije mjesto slika su današnjeg Mostara. S onim predratnim veže ga jedino sparina.

Konstruktivnom se činila rasprava vijećnika Ibrahima Husnića koji je kako kaže bio frapiran istupom gradonačelnika Kordića koji je zagovornicima inicijative porućio i da se manu ćorava posla. Kako to i dolikuje sekularnoj državi Husnić je istakao vlastito opredjeljenje da svako u svojoj kući istiće i poštuje šta želi, ali da javne institucije ne smiju dijeliti ljude.

Ne može se u školi držati zastava jednog naroda. U škole idu đaci svih narodnosti”, rekao je Husnić.

Koliko je ipak ova tema osjetljiva najbolje je oslikao vijećnik Nazif Derviškadić koji je ističući da je invalid poručio da mu se opet ne ratuje. Njegov prob lem je čini se što ne razumije kako ovo uopšte nije nebitna i banalna tema. Simboli u BiH društvu na žalost imaju jako negativnu ulogu jer identifikacija s njima "podrazumjeva" da se mrze oni koji ne poštuju iste simbole. Sve dok žutoplava zastava BIH ne bude glavno obilježje u svakom gradu djeca će nam rastii u uvjerenju da imaju važnije prijatelje od svojih komšija.

Za status quo u Mostaru tu je uvije dovitljivi predsjedavajući vijeća Salem Marić iz SDA koji se sa HDZ-om razumije veoma dobro. U svom maniru relativizirao je problem smatrajući kako se može naći rješenje s tim da se njime bavi komisija. Na kraju po starom, puno galame i optužbi, a ostaje samo sparina, a rasti će neki novi klinci koji će kao Lana Pudar i Amina Kajtaz ogrtati se različitim zastavama. Da budemo načisto, nije do njih.