Eksploatacija Buškog jezera od strane HEP-a i Hrvatske, a na uštrb BiH i lokalnog stanovništva tema je o kojoj se zadnjih pola stoljeća vrlo malo i govorilo i pisalo.

Hrvatska politika predvođena HDZ-om BiH o ovome je uvijek mudro šutjela, a tek su se poneki drznuli govoriti o lokalnom interesu.

Jedan od njih je Ivica Brešić, koji se zbog ove i ovakvih tema davno razišao s HDZ-om. Upitan kolika je korist općina Livno i Tomislavgrad od Buškog blata na godišnjoj razini Brešić kaže da je nikakva.

“Obzirom da Livno ima najlošiju vodovodnu mrežu s najviše gubitaka, da nema kanalizaciju već zagađuje svoje rijeke koje dalje putuju zagađene podzemljem u Dalmaciju, da sela oko jezera imaju redukcije vode i katastrofalnu infrastrukturu koju su plaćali iz svog džepa. Tomislavgrad je tu osnovnu infrastrukturu platio kreditom. A kao imamo strateški objekt Buško jezero koje HEP koristi za proizvodnju najskuplje struje. Šezdeset godina od jezera samo HEP ima koristi”, smatra Brešić.

Najkraćih rukava su mještani.

“Mještani župe Podhum u Livnu, gdje je uz jezero skoro pola teritorija župe pod raznim drugim koncesijama su raseljavani još od kad se jezero gradilo pa do dana današnjeg. Koliko koristi imaju možete izvući iz primjera da je regionalni vodovod iz Livna prošao do tih sela ima 15 godina a grad još nije bio u stanju da izgradi sekundarnu mrežu. Tek prošle godine se počela raditi mreža u dva sela i to tek sad kad ja sva mladost otišla”, iskreno će Brešić.

Da je tome tako potvrđuju i iz Udruge selo Rašeljke.

“Naša udruga “Selo Rašeljke” godinama upozorava na neravnopravan odnos prema mjestima koja okružuju Buško jezero. Nekada je ovo područje bilo bogato stočarstvom i poljoprivredom, a izgradnjom akumulacije mnogi mještani su izgubili svoja imanja i egzistenciju bez adekvatne naknade ili alternative”, kažu nam iz lokalne udruge.

Navode da su mještane zaobišla i radna mjesta vezana za akumulaciju, a da je ovaj kraj potpuno zanemaren.

“Mještani su svjesni ogromnog potencijala Buškog jezera kroz turizam, stočarstvo i gastronomiju. No, umjesto strateških ulaganja u te grane, svjedočimo sustavnom zanemarivanju ovog područja i devastaciji okoliša kroz projekte poput kamenoloma i vjetroparkova na planinama oko jezera. Takvi projekti dugoročno uništavaju prirodna bogatstva i onemogućuju razvoj održivih oblika gospodarstva, dok lokalna zajednica od njih nema nikakve koristi. Nažalost, mladi ljudi nemaju prilike za zaposlenje vezano za akumulaciju, što dodatno ubrzava iseljavanje stanovništva. Pozivamo nadležne institucije da prestanu ignorirati glas lokalnog stanovništva i da konačno počnu ulagati sredstva od naknada u razvoj ovog kraja. Naša udruga nastavit će se boriti za pravedniji odnos prema ljudima koji žive uz Buško jezero”, istaknuli su iz Udruge Selo Rašeljke na naš upit.

Oni su stajališta i da lokalna vlast od onog što uprihodi temeljem akumulacije slabo vraća u oštećena sela.“Danas, općine Tomislavgrad i Livno primaju značajne naknade za korištenje hidroakumulacije, no vrlo malo tog novca se vraća u sela koja su podnijela najveću žrtvu. Općina Tomislavgrad prošle godine je dobila oko 3 milijuna maraka, dok Livno dobiva manji dio, ali ulaganja u lokalnu infrastrukturu, turizam i gospodarstvo su gotovo nevidljiva”, zaključili sui z Udruge Selo Rašeljke, koja se javnosti u više navrata obraćala s problematikom gradnje vjetroparka.