Iako u Ustavu Bosne i Hercegovine jasno stoji kako je BiH država sa sekularnim uređenjen, to je u stvarnosti, baš kao i veliki broj zakona i presuda koji se ne poštuju od strane poličara u našoj zemlji, samo mrtvo slovo na papiru.

Piše: HRVOJE KOVAČ (Ljudski.ba)

Svjedoči tomu gomile primjera poput onih u kasarni "Kozara" u Banjoj Luci gdje je upriličen prijam povodom pravoslavnog Božića koji je organizirao Treći pješadijski puk Oružanih snaga BiH. 

Na prijamu su nazočili najviši dužnosnici bh. entiteta Republika Srpska - predsjednik RS-a Milorad Dodik, članica i predsjedavajuća Predsjedništva BiH Željka Cvijanović i premijer tog bh. entiteta Radovan Višković.

Prijam je organizirao zamjenik ministra obrane BiH za upravljanje resursima Mirko Okolić i Kancelarija pravoslavnog dušebrižništva ovog ministarstva.

OBRIJ BRADU DRAŠKO

Što reći na potez mlađahnog gradonačenika Banje Luke Draška Stanivukovića koji je onako svetosavski zakitio gradske ulice, poručivši građanima da se ugledaju na Svetog Savu i njegove poruke.

Draško Stanivuković tako je onim malobrojnim banjalučkim Bošnjacima i Hrvatima, onim koje nisu protjerali ili su se s optimizmom vratili na rodnu grudu, poslao jasnu poruku da je Banja Luka srpski grad.

Tako smo još jednom dočekali da se u sekularnoj državi, kakva Bosna i Hercegovina po Ustavu jeste, u vojnim objektima obilježavaju vjerske manifestacije i organiziraju vjerski prijemi i to sve u organizaciji državnih službenika.

Nitko da se zapita kakva je to poruka za sve one ročnike nesrpske nacionalnosti kojih također ima u redovima Oružanih snaga u tom bh. entitetu, iako su upravo takvom politikom svedeni na manjine.

No, ne radi se o izoliranom incidentu.

Koliko je BiH sekularna država i koliko se kršćanstvo i islam kao vjere zloupotrebljavaju u političke svrhe, govore i sljedeći primjeri.

BiH je, ako pogledamo zakone i institucionalni ustroj, sekularna država. Iako se taj sekularni ustroj od relevantnih političkih i vjerskih čimbenika dovodi u pitanje, stvari su u praksi potpuno drugačije.

Ako pogledamo korištenje vjerskih simbola od strane političara i oštar vjerski govor što stalno doživljavamo u predizbornim kampanjama kao i korištenje vjere u nacionalne svrhe, onda se može reći da postoji latentna politička tendencija protivna sekularnom karakteru države.

Političke strukture u BiH na ustavom propisani sekularizam odgovaraju postavljanjem vjerskih simbola u urede, poput križeva, krstova i levhi, a nerijetko se takvi prizori mogu vidjeti i u državnim institucijama, entitetskim i općinskim ustanovama.

Predvodnici takve prakse u posljednjih 20-ak godina su etnonacionalne stranke HDZ, SDS i SDA, a politiku SDS-a nastavili su samo formalni socijalisti, a u praksi rigidni etnonacionalisti iz Dodikovog SNSD-a.

Nisu samo etnonacionalisti pljunuli na sekularizam. Iako SNSD u nazivu ima prefiks socijaldemokratski, jasno je kako se radi o jednoj od najradikalnijih političkih stranaka u BiH.

Ne treba zaboraviti da se u bh. entitetu Republika Srpska obilježavaju krsne slave gotovo svih institucija, od policije, općina, gradova, a sve po uzoru na susjednu Srbiju.

Dok političari svakodnevno krše Ustav, a nadležna tužiteljstva pod kontrolom političara šute, mladi napuštaju zemlju kupujući kartu u jednom pravcu.

Problem sekularizma u Bosni i Hercegovini nikada nije institucionaliziran. Sve se u državi dijeli na tri dijela, pa tako i ovaj opasni iskorak ka ugrozi države i kršenju Ustava koji nikada formalno nije imao sudski epilog.

U posljednje vrijeme aktualne su osude radikalizacije Bošnjaka od strane pojedinih političara iz državni vrha, a jedna od njih je i objava Milana Tegeltije, savjetnika predsjednika bh. entiteta RS Milorada Dodika.

-Pogrešno je vjerovati da islamizam dolazi samo od nekih Arapa u Diš Daševima. Tvorac islamizma je ustvari bio pjesnik, filozof, advokat i akademik u Indiji Muhamed Ikbal u 19. vijeku a kao početak širenja islamizma u Evropi uzima se Izetbegovićevo djelo Islamska Deklaracija. U BIH, RS i FBIH bi se trebao osnovati centar za prevenciju i suzbijanje islamskog radikalizma. Država sa takvim kapacitetom radikalizacije na to mora imati sistemski odgovor. Samo sistemskim pristupom i prevencijom može se spriječiti da to ode do tačke poslije koje nema povratka. U principu svi narodi u BIH imaju veliki interes za osnivanje takvog centra, a Bošnjaci ponajviše, jer ih taj problem najviše i pogađa. Bez obzira na botovsku i SDA-ovsku paljbu koja će uslijediti, shvatajući ovo kao provokaciju, ovo je zaista dobronamjeran tvit, poručio je Dodikov savjetnik Milan Tegeltija.

Tko zna, možda Tegeltiju podsvjesno smeta što nosi tursko prezime pa u želji da bude veći Srbin nego što jeste pokušava na sve načine teret odgovornosti prebaciti na drugu stranu. Naime, u prijevodu s turskog riječ Tegeltija označava deku koja se stavlja ispod sedla konja. (Tegeltija (tur.) meko ćebe koje se stavlja ispod sedla na konja)

TAJAC NA UPIT S DRUGE STRANE

Na ove navode odgovorio je potpredsjednik RS-a Ćamil Duraković.

-Vodeći se mišljenjem Tegeltije, da se zaključiti da su samo Bošnjaci ti koji bi trebali biti sekularni. Nego, kako nazivamo pojave kada u dijelu države 80% škola nosi naziv "Sveti Sava", bolnica "Sveti Apostol Luka", sve javne institucije imaju slavu a oklopna vozila ikone, upitao je Duraković ne očekujući odgovor s druge strane.

Odgovor, naravno, nije stigao.

Činjenica jest da je u bh. entitetu Republika Srpska, koji velika većina političara iz srpskog korpusa smatraju zasebnom srpskom državu u okviru BiH, sve podrđeno jednom narodu. Istinite su tvrdnje Ćamila Durakovića, svjedoči tomu i primjer iz etnički većinskih bošnjačkih naselja u okolici Doboja, gdje se svaka škola zove „Sveti Sava“, a na ulazu u svako veće naselje u RS-u stoji deset-metarska zastava Republike Srpske, iako tamo ne žive samo Srbi. Treba li napomenuti i kako su Bošnjaci i Hrvati po Ustavu BiH konstitutivni narod u RS-u, a Srbi u Federaciji BiH!? Dok se u Federaciji BiH, makar u simboličnom broju može naići na ulicu ili školu koja nosi naziv po nekom istaknutom ili važnom Srbinu poput Đoke Mazalića ili Vladimira Perića, u RS-u takve „incidente“ teško možete naći.

Domaći političari uvijek su vođeni istim principom – od drveta ne vide šumu. Uvijek je lakše vidjeti papirić u tuđem dvorištu od gomile otpada u vlastitom.

Stoga i ne čudi zbog čega Tegeltija nije imao odgovor na Dukarovićev upit.