Saša Marković, optuženi u predmetu "Korona ugovori" i vlasnik agencije "Travel 4 fun”, danas je iznio šokantno svjedočenje o tome kako je odnosio dio novca od zaštitnih odijela nabavljanih u vrijeme pandemije korona virusa u RS, bivšem direktoru Instituta za javno zdravstvo RS Branislavu Zeljkoviću.

Od svakog odijela čija je prodajna cijena bila 50 KM, Zeljkoviću se, po njegovim instrukcijama, davalo devet maraka. Radilo se o ukupno oko 30.000 odijela.

Izjavio je da je novac donosio u manjim kesama za piće ili u fasciklama a radilo se o iznosima od oko 5.000, 10.000, 15.000, 20.000 KM...

"U pitanju je ukupan iznos od sigurno preko 250.000 KM. Novac sam donosio isključivo u prostorije stranke Ujedinjena Srpska u ulici Jovana Dučića u Banjaluci kod tržnog centra "Emporijum". Davao sam ih Zeljkoviću, a jednom sam kesu sa novcem ostavio na stolu kancelarije jer je on bio na sastanku i nije bio tu. Bilo mi je čudno tako ostavljati novac", ispričao je između ostalog Marković.

Zeljković je u tome vrijeme bio kadar Ujedinjene Srpske.

U predmetu “Korona ugovori” se sudi Zeljkoviću, Markoviću i još trojici optuženih. Marković se tereti za davanje mita i kako saznajemo, pregovara sa tužilaštvom o sporazumu o priznanju krivice.

Optužnicom su obuhvaćeni i direktor „Procontrol“ Banjaluka Slavko Bojić zbog krivičnog djela zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja u pomaganju, bivši direktor „Sineks laboratorija“ Sani Crljić za isto krivično djelo, te direktor „Promeding“ Laktaši Dragan Dubravac zbog produženog krivičnog djela zloupotreba u postupku javne nabavke.

Marković je danas do detalja ispričao sve o poslu nabavke zaštitnih odijela, maski i beskontaktnih termometara za Institut za javno zdravstvo RS (IJZ) na čijem čelu je tada bio Zeljković.

Objasnio je da je u to vrijeme (početak pandemije korona virusa) osnovna djelatnost njegove firme “Travel 4 fun” bila da je turistička agencija i nisu imali dozvolu za promet medicinskim sredstvima i lijekovima. Naveo je da je preko jednog špeditera saznao da takvu dozvolu ima “Promeding”, te da je tada prvi put kontaktirao i upoznao Dubravca, nakon čega su dogovorili konzorcijum.

“Moja firma je imala veze i kontakte u cijelom svijetu stečene kroz turizam, između ostalog i sa Kinom, Turskom, SAD, EU, a oni dozvolu Agencije za lijekove BiH”, dodao je.

Govorio je kako je u to vrijeme svakodnevno dobijao na stotine mailova, poruka i poziva, a sredinom marta 2020. godine i poziv da dođe na sastanak u IJZ.

Naveo je da je sastanak održan u Zeljkovićevom kabinetu i da je prisustvovala Radmila Barašin, zadužena za pravne poslove u IJZ, te kako mu je Zeljković rekao da imaju odobrenje od Vlade RS za nabavke u vrijednosti od 5,5 miliona KM.

"To je za mene tada, a i sada je, bio veliki, ozbiljan iznos", kazao je Marković i rekao da mu je nakon dan, dva odgovorio da nije u mnogućnosti da dostavi robu u tolikoj vrijednosti nakon čega je uslijedio dogovor o sukcesivnoj nabavci. Radilo se, objasnio je Marković, o ponudi za 30.000 zaštitnih medicinskih odijela, 50.000 maski i 500.000 beskontaktnih termometara.

Direktne instrukcije o tome kakvu će ponudu dostaviti, dobio je od Barašin, nakon čega je dostavio inicijalnu ponudu.

“Ugovor me čekao spreman u njenoj kancelariji i mislim da je već bio potpisan od strane Zeljkovića”, izjavio je Marković.

Naveo je kako već tada dolazi do problema sa transportom robe iz Kine, ali on dobija ponudu domaće firme “Ultimaks” vlasnika Davora Maksimovića kojeg je dobro poznavao još od školskih dana.

Radilo se o zaštitnim odijelima, koja međutim nisu imala medicinsku deklaraciju, a proizvodila su se u BiH, a ne u Kini kako je bio dogovor. Uzorak je odnio u IJZ, a Zeljković mu je rekao da je na odijelima neohodno napraviti dodatni preklop na rajfešlusu, što je “Ultimax” prihvatio.

Nakon toga dostavlja korigovanu ponudu u kojoj odijela umjesto 66 KM plus PDV (iz Kine) sada koštaju 50 KM, te je potpisan aneks ugovora i krenula prva naružbenica od 10.000 KM.

“Nikada nisam dobio nijednu zamjerku iz IJZ, ni usmenu ni pismenu na ta odijela”, podvukao je Marković.

On je ispričao da ga je nakon prve isporuke, Zeljković pozvao u kancelariju.

“Bili smo sami. Sjedio sam sa njegove desne strane. Na papirić je napisao “9 KM”. Pitao sam ga “šta je to”. Pojasnio je da to treba da mu donesem po svakom odijelu. Kad se uplati, da je njegovo devet KM po odijelu”, kazao je Marković.

Naveo je i kako mu je Zeljković predložio da ubuduće komuniciraju preko aplikacije Signal, jer je zaštićenija.

“Ne bih sad bio ovdje da nisam pristao na to. Ja sam robu naručio i morao sam da se prihvatim tog posla koji mi je nametnut”, rekao je Marković.

Objasnio je da je nakon toga dobijao detaljne instrukcije gdje i kada da donese novac, te da je to uvijek bilo u navedenim prostorijama Ujedinjene Srpske, nekada prije podne, a nekada predveče.

“Nikada nismo spominjali iznos niti je on preda mnom brojao. Ja mu dam u ruke i ne znam šta je poslije s tim bilo”, istakao je.

Govorio je i o tome kako je nakon druge isporuke od 10.000 odijela, došlo do relaksacije situacije na svjetskom tržištu, te je predložio da se odijela nabavljaju iz Turske, ali da je Zeljković ostao kod već postojeće nabavke preko domaće firme.

Takođe, naveo je i kako je u međuvremenu i Tužilaštvo BiH počelo da sprovodi istragu u vezi ovih nabavki, što je dovelo do toga da “Travel 4 fun” privremeno blokiraju oko 250.000 KM na računu koja su ostala rezervisana, ali je on normalno nastavio da posluje preko tog računa.

“Govorio sam Zeljkoviću da ne mogu tom brzinom da mu isplaćujem novac. Međutim, on je zvao svaki drugi dan i tražio govoreći da i njega pritišću. Nisam ulazio u to ko ga pritišće”, izjavio je Marković.

Naveo je i da je IJZ isporučivao samo odijela, a nikada nije dobio narudžbenicu za maske i termometre.

“Poslije toga nikada nisam, niti ću ikada više imati posla sa institucijama. Izjavu sam dao slobodno i kao čin kajanja. Imam i moralnu obavezu da kažem da Dubravac nije dobio ni marku od ovog posla”, kazao je Marković.

Marković je na pitanje tužioca Sanje Tadić – Stojisavljević podvukao da je istu izjavu dao i tokom istrage, da nikada nije trpio pritisak ni prinudu da sve ispriča, te da mu nisu nuđene nikakve pogodnosti zauzvrat.

“Motiv je bio da kažem istinu i skinem sa sebe ono što nije bilo u redu”, dodao je.

Na pitanje tužioca, Marković je rekao da je jednom prilikom u prostorijama Ujedinjene Srpske, kad je nosio novac, “čuo ili vidio Nenada Stevandića”, koji je inače predsjednik ove stranke.

Naveo je i kako je sa Zeljkovićem, kada su saznali za određene istražne radnje, pričao o tome “kako teče istraga, šta će biti…”.

Odbrana Zeljkovića je za sljedeće ročište najavila unakrsno, ali i direktno ispitivanje Markovića.

Prema navodima optužnice, Zeljković se tereti da je, kršeći procedure javnih nabavki, odnosno primjenjujući pregovarački postupak i direktni sporazum, za nabavku zaštitnih maski, medicinskih odijela i termalnih kamera od nekvalifikovanih ponuđača, po cijenama višestruko većim od nabavnih, “najgrublje zloupotrijebio” svoj položaj i ovlaštenja direktora Instituta za javno zdravstvo, te na na taj način za sebe i druge optužene pribavio imovinsku korist na štetu budžeta RS u iznosu od preko 1,3 miliona KM.

U optužnici se navodi da je u odnosu na nabavnu, prodajna cijena zaštitnih maski prema Institutu za javno zdravstvo uvećana za 1.553 odsto, medicinskih zaštitnih odijela za 351 odsto, a termalnih kamera za 198 odsto.