Svijet se globalno mijenja, a s njim i strateški interesi. Ono što je za pregovaračkim stolovima velikih sila nekada bila nafta, zbog koje su se stvarali novi savezi među velikim globalnim igračima i pokretali ratovi, danas su rijetki minerali. U fokus ih je lansirao Donald Trump, kada je Ukrajini ispostavio fakturu za svu vojnu i materijalnu pomoć koju je od SAD-a dobila ova zemlja nakon što je njen teritorij napala Rusija. 

Veoma otvoreno pred novinarima u Bijeloj kući Trump je kazao da je računica jasna; Amerika želi kompenzaciju od Ukrajine za oko 376 milijardi dolara podrške koje je Kijev dobio od Washingtona. Kompenacija su rijetki minerali kojima Ukrajina obiluje.

„Rekli smo Ukrajini da oni imaju izuzetno vrijedne rijetke zemne metale. Razmatramo mogućnost sporazuma s Ukrajinom na temelju kojeg bi oni nama uzvratili za ovo što im dajemo pomoću rijetkih zemnih metala i drugih stvari“, kazao je Trump.

Osim ukrajinske, američki predsjednik želi rijetke minerale i iz drugih dijelova svijeta, poput Grenlanda, Kanade, Konga… Da želi kontrolu nad Grenlandom, ne krije. Još davne 1867. godine tadašnji predsjednik Amerike, Andrew Johnson kupio je Aljasku, te je razmišljao i o kupovini Grenlanda, osim njega krajem Drugog svjetskog rata, administracija novog američkog predsjednika Harryja S.Trumana ponudila je Danskoj 100 miliona dolara u zlatu za otok. Ono što nijednom od dvojice nije pošlo za rukom, želi ostvariti Trump, a to objašnjava brigom za sigurnost svoje zemlje. No, Danska ne pristaje na ponudu koja je na stolu.

Klimatske promjene dramatično utječu na najveći otok na svijetu, koji gubi milijardu tona leda godišnje, ali kako se led povlači, tako se otkrivaju i prirodna bogatstva i mogućnost eksploatacije prirodnih resursa, poput rudarstva i ribarstva. Topljenje leda omogućuje pristup bogatim nalazištima nafte i minerala, uključujući rijetke zemne metale, zlato, uran, željezo.

Sve ovo Grenlandu koji je pod danskom upravom (Grenland nije potpuno nezavisan, ali ima široku autonomiju u unutrašnjim poslovima, dok Danska zadržava ključne ovlasti, posebno u međunarodnim pitanjima), može donijeti ekonomske koristi, ali i izazvati nove političke tenzije zbog interesa velikih sila u ovom strateški važnom području.

Ono što se za sada može čuti iz SAD-a je da ne misle odustati od Grenlanda, dok potpredsjednik SAD-a JD Vance optužuje Dansku da ne obavlja dobar posao u očuvanju sigurnosti otoka, te naglašava kako bi SAD bolje zaštitile ovaj otok. Arktik je bogat prirodnim resursima (nafta, plin, minerali) i otvaranjem novih plovnih ruta zbog topljenja leda postaje strateški sve važniji. Svoje prisustvo na Arktiku jačaju Kina i Rusija, provodeći zajedničke vojne vježbe i ulažući u hipersonične rakete, što SAD smatra prijetnjom za svoju sigurnost, te želi kontrolu nad ovim otokom, i ako je vjerovati svakoj izgovorenoj riječi predsjednika Trumpa, ne bi se libio upotrijebiti ni vojnu silu da to ostvari, ukoliko sa Danskom ne uspije postići sporazum o preuzimanju kontrole nad otokom. U prevodu-ako neće milom, uvijek može silom.

Interes za Grenland ima i Kina, naročito u ulaganje u luke, rudarske projekte i drugu infrastrukturu, no većina ovih inicijativa nije bila uspješna zbog geopolitičkih pritisaka, posebno od Sjedinjenih Američkih Država i Danske.

Kroz projekat Kvanefjeld, gdje je kineska firma Shenghe Resources postala najveći dioničar australske kompanije Greenland Minerals, Kina je pokušala investirati u rudarenje rijetkih zemnih metala i uranija, međutim, projekt je naišao na političke i ekološke prepreke te je na kraju stavljen na čekanje. Osim toga, Kina je pokušala kupiti stare vojne objekte i uključiti se u razvoj aerodroma na Grenlandu, ali su i ovi planovi blokirani, navodno pod pritiskom Washingtona, koji ne želi kinesku prisutnost na ovom području.

S obzirom na to da Grenland posjeduje značajne rezerve rijetkih zemnih metala i drugih minerala, kinesko prisustvo ne nastoje umanjiti samo SAD već i druge sile poput UK, Kanade i Australije, koje također imaju interes da budu prisutne na ovom području.

I dok SAD od Ukrajine zahtijeva, kao dio mirovnog rješenja, rijetke zemne minerale, Rusija ih sama nudi SAD-u. Ruski predsjednik Vladimir Putin, spreman je ponuditi SAD-u pristup rijetkim mineralima iz Rusije, ali i iz osvojenih ukrajinskih teritorija. Također, ruski predsjednik je predložio i zajedničke projekte sa SAD u Sibiru, uključujući proizvodnju aluminijuma i razvoj hidroenergije.

 Među onima koji rijetke minerale nude Trumpu, pojavio se i novi igrač – Milorad Dodik, predsjednik bh. entiteta RS.

Političar koji je nepravosnažno na Sudu BiH osuđen na godinu zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja, i koji se suočava sa novim optužnicama u svojoj zemlji, u želji da pridobije naklonost nove američke administracije, za koju se nada da će mu ukinuti sankcije koje su mu SAD nametnule zbog podrivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali i korupcije, te pomoći u prevazilaženju pravno-sudskih problema u koje se neustavnim djelovanjem sam upleo, nudi prirodna bogatstva koje ovaj entitet ima, uz opasku jačanja ekonomske saradnje SAD i RS!?

Šta Trumpu nudi Dodik? Rudna bogatstva (litijum, magnezijum i drugi minerali), za koja tvrdi da se nalaze na istoku RS, u blizini granice sa Srbijom, i da vrijede više od 100 milijardi dolara.

Dosadašnja istraživanja pokazuju da Bosna i Hercegovina raspolaže zalihama od oko 1,5 miliona tona litij-karbonata na području općina Lopare i Ugljevik. Preliminarna istraživanja ukazuju na dodatne potencijalne lokacije u središnjim i istočnim dijelovima zemlje, poput područja oko Čajniča, Jezera, Šipova, te u Hercegovini. Ukupno je identificirano oko 20 lokacija za daljnja istraživanja, uključujući regije oko Drine, Bijeljine, Zvornika i Brčkog.

Kompanija “Arcore AG” objavila je da je, putem svoje podružnice u BiH, “Arcore ulaganja d.o.o.” iz Laktaša, uspješno završila istraživanje u regiji Lopare. Procjena kompanije je da na ovom prostoru postoje nalazišta od 1,5 miliona tona litijum karbonat ekvivalenta, 14 miliona tona bora, 35 miliona tona kalijuma i 94 miliona tona magnezijum sulfata. Iz ove kompanije stižu uvjerenja kako su kompletan istraživački proces proveli u skladu s najvišim međunarodnim standardima, usko sarađujući kako sa lokalnim i državnim vlastima, tako i sa inozemnim stručnjacima iz domena rudarstva i održivog poslovanja. Time su, ispunili uslove, kažu, za podnošenje zahtjeva za koncesiju, i da bi proizvodnja mogla početi krajem 2026.godine.

Ministrica rudarstva i energetike Srbije Dubravka Đedović prije dvije godine je otkrila kako je Srbija bogata mineralnim sirovinama; bakrom, zlatom, srebrom, olovom, cinkom, boratima i litijumom, te da će zahvaljujući njima u narednom periodu biti značajna država, kako na evropskim tako i svjetskim tržištima rijetkih mineralnih sirovina. Za njene minerale zainteresirana je, i tu su ugovori već potpisani, kompanija Rio Tinto. Naime, 2004. godine, Rio Tinto, globalna rudarska kompanija, otkrila je značajnu količinu rude jadarit u Srbiji, u dolini Jadra, koja je kombinacija litijuma i bora. Procjene govore da u tom području postoji čak 158 miliona tona ove rude, što je čini potencijalno vrlo vrijednom za proizvodnju litijuma, ključnog za baterije, i bora, koji se koristi u različitim industrijama.

Međutim, eksploatacija ovog nalazišta izazvala je značajno protivljenje među građanima i ekološkim organizacijama. Protivnici smatraju da bi otvaranje rudnika imalo ozbiljne i nepopravljive posljedice po životnu sredinu, uključujući zagađenje voda, uništavanje prirodnih staništa i druge ekološke štete. Kroz godine, održavani su masovni protesti i blokade saobraćajnica, a ekološki aktivisti naglašavaju opasnosti koje bi rudarenje moglo donijeti.

Epilog cijele priče između Rio Tinta i Srbije tek će uslijediti, i tu će ključnu riječ očito imati građani, koji ne kriju da se protive ekploataciji.

Rijetki zemni metali (RZM) prvi put su otkriveni u 18. stoljeću, da bi se masovno počeli upotrebljavati 1960-ih, kada se itrij, rijetki zemni metal počeo koristiti u izradi crvenih luminofora koji se koriste u tehnologiji televizijskih ekrana za proizvodnju crvene boje. Danas su rijetki zemni metali ključni za proizvodnju pametnih telefona, električnih automobila, vjetroturbina, medicinskih lasera i drugih tehnologija, pa je razumljivo zašto velike sile žele da ih posjeduju.

Rijetki zemni metali se ne iskopavaju u Evropi, te je prinuđena uvoziti ih za svoje potrebe sa drugih kontinenata, jer na mineralne izvore od više od 100 miliona tona rjetkih minerala koje je nedavno otkrila Švedska, još će sačekati. Da bi se eksploatirali u ovoj zemlji treba ispoštovati ekološke regulative kao i obezbijediti infrastruktirna sredstva, a to može potrajati i decenijama, S druge strane Kina je komotnija, ova zemlja proizvodi više od 95 posto rijetkih minerala i čini 58 posto svjetske opskrbe i prerađivačkih kapaciteta, a sve zbog činejnice da je, nakon što je uvidjela važnost rijetkih zemnih metala, stvorila uslove, i kroz državme poticaje, da ih iskopava i prerađuje po nižoj cijeni nego konkurencija, gdje ekološke stadarde nije stavljala na prvo mjesto. Kao što je poznato, prerada rijetkih zemnih elemenata je ekološki vrlo štetan proces jer stvara velike količine toksičnog otpada i radioaktivnih nusproizvoda. Kina je dugo tolerirala ekološke posljedice kako bi osigurala globalnu dominaciju u ovom sektoru. Osim kineskih pogona, jedina veća rafinerija rijetkih zemnih metala izvan Kine nalazi se u Maleziji. Njome upravlja australska kompanija Lynas Resources, koja rudari rijetke metale u Australiji, a zatim ih prerađuje u Maleziji.

Zašto je litijum kojeg zbog skupoće zovu još i bijelim zlatom i naftom 21. vijeka važan? Osim što se koristi za proizvodnju električnih baterija, što je Evropi prijeko potreban resurs ukoliko želi do 2035. godine eliminirati automobile sa unutarnjim sagorijevanjam, i zamijeniti ih vozilima na električni pogon, on je reurs kojim se već sada mjeri snaga globalnih sila. I čini se da je ta bitka tek počela