Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kazao je da je čelnicima Srpske pravoslavne crkve (SPC) i predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku izrazio zahvalnost što se bave "nametnutom rezolucijom o Srebrenici, kao ključnim pitanjem za opstanak srpskog naroda".

Poslije ručka na kojem je ugostio Milorada Dodika, patrijarha SPC Porfirija i Sveti arhijerejski Sabor SPC, Vučić je na svom Instagram profilu napisao da su zvaničnici Srbije uložili veliki trud da spriječe usvajanje rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija (GS UN), koje se očekuje 23. svibnja.

"Iako smo se borili i uložili ogromnu energiju kako bismo im se suprotstavili najjače i najsnažnije moguće, bez vaše snage i podrške to ne bismo mogli", naveo je Vučić.

Dodik: Protiv Srba se vodi sveopći rat

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da se protiv srpskog naroda i srpskih država trenutno vodi sveopći rat.

"To ne podrazumijeva oružani sukob ali sve što postoji u arsenalu borbe protiv Srba danas se koristi", kazao je Dodik.

On je rekao da je snažna Srbija osigurava sigurnost RS i ocjenio da odnosi Srbije i RS nikada nisu bili bolji i korektniji.

Govoreći o rezoluciji o Srebrenici Dodik je naglasio da, ukoliko bude bila usvojena bit će doveden u pitanje opstanak srpskog naroda u okviru BiH i subjektivitet Republike Srpske će nestati u roku od nekoliko decenija.

"I ova rezolucija će služiti kao nova platforma za napade na Srbe i njene organizacije. Moramo sve da učinimo, u političkom smislu moramo da se distanciramo od BiH i organizacijski i u državnom smislu, kako god to izgledalo. Mi nemamo šanse, proći ćemo kao Srbi u Federaciji, oni u Hrvatskoj... Ostrašćena podrška koju danas imaju Muslimani, koji su uvijek podržani od Hrvata, kad god treba nešto dugoročno da nam bude loše to će biti na toj strani”, naglasio je Dodik.

On je ponovio da ne treba da se bježi od ideje ujedinjenja Republike Srpske i Srbije.

“Ostaje nam ovo jedinstvo i ne smijemo da bježimo od te ideje. Zvanično će predsjednik uvijek reći da je za suverenitet i teritorijalni integritet BiH i to je u redu, ali ono što moramo da znamo da nema srpskog naroda, u to sam uvjeren, i zato sam izložen ovolikim napadima. Nema našeg tamo bez priključenja i statusnog priključenja Srbiji. Neko tko je pravio Dejtonski sporazum nije ostavio šarenu BiH nego je razmišljao da BiH jednog dana neće moći da živi, pa je napravljena međuentitetska linija, granica, koja postoji. Ona je katastarska, upravna, svaka druga”, kazao je Dodik.

On je dodao da ta ideja ne podrazumijeva oružani sukob, već da se dugoročno osigura odvajanje RS od BiH i pripajanje Srbiji.

“Mi moramo, ne da vodimo ratove, nismo ti koji će to uraditi, ali dugoročno moramo da osiguramo svijest da RS i srpski narod na tom prostoru jedino imaju šanse dugoročno da se odvoji od BiH i ujedine sa Srbijom. To je nešto što ovo vrijeme najbolje pokazuje i to pokazuje najbolje ova rezolucija, jer ona ima za cilj primjenu diskfalifikacije i moralne i svake druge srpskog naroda”, naveo je Dodik.

Porfirije: Svaki zločin je zločin

Govoreći o rezoluciji o Srebrenici patrijarh Portfirije je naglasio da je svaki zločin zločin, a onaj u Srebrenici zločin velikih razmjera.

"I mi nikada nismo po svojoj savjesti i ubjeđenju i po vjeri u Hrista poredili zločine koji je veći koji je manji, gdje je više manifestacije zla se pojavilo. Ali smo ovom namjerom UN dovedeni u takvu poziciju da htjeli-ne htjeli sada treba da poredimo ne zbog toga da bismo pokazali tko je stradao više ili manje ili da bismo umanjili značaje zločina u Srebrenici, nego da bismo pokazali da u najmanju ruku ništa manje kroz povijest nismo stradali, a tu ne mislim na stoljeća koji su daleko iza nas nego na noviju povijest i na novije vrijeme”, rekao je Porfirije.

On je naveo da su Srbi bili stradalnici u nesagledivim razmjerama u novijoj povijesti, navodeći primjere stradanja tijekom postojanja NDH i od Drugog svjetskog rata.

Ljudski.ba je i ranije pisao o ovom problemu, a sada je vrijeme da se osvrnemo na sistemske laži koje građanima serviraju političari i crkveni poglavari.

Goldsteinovo životno djelo

SPC uz izdašnu pomoć Vučića i satelita u Banjaluci bi malo zagrabili u historiju. Ne bi priznali zločine četničkih falangi u Istočnoj Bosni, nego godinama od zločinaca i fašističkih saradnika i domaćih izdajnika koje je predvodio Draža Mihailović prave antifašiste, veličaju zločince i rehabilitiraju iste-

Srebrenički genocid je za njih samo strašni zločin, te na taj način ne priznaju ni presude međunadodnog tribunala u Haagu, dok s druge strane jedini zločni koji priznaju a proglašavaju ga genocidom je onaj u Jasenovcu, gdje su mučki od ustaških krvnika u logoru smrti likvidirani Srbi, Romi i Jevreji.

I u tom slučaju se otišlo u krajnost. Godinama SPC i režimi u Beogradu i Banjaluci tvrde da je u Jasenovcu pobijeno 700.000 Srba, Roma i Jevreja, dok zvanični podaci koje je povrdio i profesor Ivo Goldstein, inače Jevrej, čiji je pokojni otac Slavko, također uvaženi profesor i bivši logoraš, koji je cijeli svoj život posvetio istraživanju Jasenovca, otkrio da je u Jasenovcu stradalo nešto više od 80.000 ljudi.

On je rekao u Banjoj Luci kako je istina o strahotama tog logora temeljena na brojnim pojedinačnim epizodama, koje govore o mračnim potonućima ljudskog uma, ali i o nepresušnoj snazi otpora zlu.

Goldstein je to kazao tokom predstavljanja njegove naučne monografije Jasenovac, koju su kritičari opisali kao jednu od najvažnijih knjiga objavljenih u Hrvatskoj 2018. godine i kao djelo koje se beskompromisno obračunava s revizionističkim nastojanjima da se umanje razmjere strahota koje su počinjenje u tom koncentracijskom logoru, ali i s onima koji manipuliraju činjenicama i neutemeljeno preuveličavaju broj žrtava.

Goldstein je rekao kako mu uopće nije cilj baviti se revizionistima i “njihovim glupostima i lažima”.

Opisao je to kao situaciju u kojoj bi nekog profesora fizike tjeralo da dokazuje kako Zemlja nije ravna ploča.

“Broj žrtava zadnja je stvar o kojoj treba govoriti. Neprije treba shvatiti što je to Jasenovac da biste govorili o broju žrtava”, kazao je Goldstein, upozoravajući kako nikada nisu uspoređeni podaci iz muzeja u Jasenovca o 83.881 žrtvi s onima kojima operiraju u Beogradu, pa je to dokaz da nekome ne odgovara da se tačno utvrde činjenice.

Goldstein kaže kako za njega brojka od 83.000 žrtava vjervjatno nije konačna, ali ne dopušta da se broj žrtava umanjuje ili preuveličava, jer ekstremističke koncepcije o tom problemu hrane jedna drugu.
Ući u historiju logora

Istaknuo je kako ne postoje nikakvi argumenti u prilog teza koje šire nekhistoričari, ali i sadašnji srpski političari da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 Srba.

Goldstein kaže da 700.000 nikako ne može, biti jer je na cijelom području bivše Jugoslavije bilo 1,012 miliona ratnih žrtava od 1941. do 1945. godin, a to uključuje sve pripadnike svih oružanih jedinica i civile.

On je kazao kako je njegov cilj u monografiji o Jasenovcu bio ući u hisotriju logora iznutra i proučiti kontakte između logoraša i logoraša, logoraša i čuvara, jer sve to čine brojne priče koje su, zapravo, historija logora, koja se bez toga ne može razumjeti.

Podsjetio je kako je kao historičar svjedočio i na suđenju ustaškom zločincu Dinku Šakiću, što je bio jedan od direktnih poticaja da se pozabavi temom Jasenovca.

Pojasnio je kako je slijedio dvolinijski koncept knjige, temeljeći ga na hronološkom i problematskom pristupu.

Prvi se bavi činjenicama o onome što se zbivalo od ljeta 1941. do aprila 1945. godine, kada je uništen logor, a u drugom Goldstein postavlja pitanja poput onih ko i zašto ide u Jasenovac, kakvi su kriteriji, kako se provodila pljačka žrtava…

Kazao je kako je posebno propitivao i “strategiju preživljavanja” koju su zatvorenici morali za sebe izmisliti prije što je prema prikupljenim podacima tek svaki treći pokušaj bijega uspio, dok bi ustaše za svakog koji bi uspio pobjeći ubile deset zatvorenika.

“Trebalo je ući u tu atmosferu logora”, rekao je Goldstein, dodajući kako su svi oni koji bi bili deportrani u te logore sami sebe morali dehumanizirati kako bi uopće preživjeli od danas do sutra.
Nisu svi čuvari bili čudovišta

Kazao je kako mu je bilo stalo pokazati da odgovori na izazove kako preživjeti ni kod žrtava ni kod čuvara nisu bili jednodimenzionalni.

“Ni svi čuvari nisu bili čudovišta”, rekao je Goldstein, pojašanjavajući kako je često bila riječ o mladim ljudima seoskog porijekla, koji su bili podvrgnuti zločinačkoj indoktrinaciji i, također, objektima manipulacije, pri čemu su se morali neprestano dokazivati.

I tako na kraju dolazimo do zamjene teza. Svi genocidi i zločini su počinjeni samo nad srpskim narodom, Srbi su bili na pravoj strani historije a broj stradalih je najveći kod Srba. Četnici su pozitivci, a partizani zloglasni komunisti. Upravo to je zamjena teza koju zastupa SPC uz potporu Vučića i Dodika. Takva politika je i dovela do rata u bivšoj Jugoslaviji, zna to dobro najbolji Miloševićev učenik i ministar informiranja u Miloševićevoj vladi Aleksandar Vučić.

Ništa im nije sveto, pa ni srpske žrtve koje iskorištavaju u svojim populističkim istupima. Srbi, partizani, antifašisti u Beograd u Banjaluci bačeni su u zaborav, muralima se slave presuđeni ratni zločinci, godinama se takvim postupcima truju generacije mladih, kako nikada ne bi došlo do pomirenja među narodima, a oni što duže ostali na vlasti.

Negiranje presuda haškog tribunala, historijski revizionizam i srbovanje do sada su dali rezultate kakve vide svi normalni građani. U Srbiji i Bosni i Hercegovini je sve manje mladih ljudi, političari truju i ovo malo građana što je ostalo, a sve kako bi što duže ostali na vlasti, zveckajući oružjem i prizivajuću novi rat.

Zato poruka s početka našeg teksta - Ne daj bože, da se Srbi slože!