Kada je osnivan Pokret za državu u RS-u mnogi politički protivnici su se smijali na konstataciju da će postati važan politički faktor u formiranju vlasti. Prvo su dobili, istina jednu poziciju u Vladi RS-a, a sada im je na noge otišla i Osmorka, šestorka, ili šta već, kako bi se uključili u državnu vlast.
Piše: ERNAD METAJ (Ljudski.ba)
Krnja Osmorka je to uradila prvenstveno zbog sebe. Valjalo je popraviti loš dojam ostavljen zbog kalkulacija i poltronisanja pojedinaca Dodiku koji su tokom predizborne kampanje, pa i neposredno nakon izbora osporavali Pokret za državu i bacali blato na njegove lidere.
Da nije bilo NIP-, a, i Naše stranke koji su apstinirali od izbora u RS-u, te koalicije oko Platforme za progres koja je uzaludno rasula glasove Bošnjaka u tom entitetu Pokret za državu je mogao imati mandat, a možda i dva više u NSRS. Bez obzira na to ujedinjavanje i to multietničko dalo je rezultata. Ova opcija "trećeg puta" u RS-u je porasla za dva zastupnika.
Unaprijed osuđeni da rade za Dodika i guše srpsku opoziciju nakon izbora protivnika su dobili i u SDA koja nije ostvarila očekivani rezultat, a nema još spremnosti da krivca za samo jedan mandat u NSRS potraži u svojim redovima. Nekoliko mjeseci kasnije, čini se da je došlo vrijeme za izvinjenje Pokretu za državu, ne toliko jer su bolji od svojih kritičara, već naprosto zato što se pokazalo da se politika u BiH na žalost najmanje zasniva na istini, a najviše na interesu.
Da Pokret za državu neće slijepo slušati Milorada Dodika pokazalo je pokretanje vitalnog nacionalnog interesa Bošnjaka na novi pokušaj otimanja državne imovine. Tada se odjednom ušutao dvojac iz SDA, Ramiz Salkić i Adil Osmanović, koji su gromoglasno optuživali prije svih SDP kako su Bošnjacima oduzeli mogućnost pokretanja vitalnog nacionalnog interesa. Umjesto toga prvi su požurili za govornicu da istaknu kako je klub Bošnjaka u Vijeću naroda to učinio. Nisu od kolega tražili oprost, a bio bi red.
Nisu od Pokreta za državu oprost tražili ni Naša stranka i NiP koji su ih proglašavali državnim neprijateljima jer neće da podrže delegate PDP-a i SDS-a za Dom naroda. Posebno je na udaru kritike bio Sevlid Hurtić koji je ostao principijelan u stavu da Pokret za državu i srpska opozicija trebaju podržati Vojina Mijatovića. Sada je iznenada Hurtić, kako to sinoć reče predsjednik NIP-a Elmedin Konaković u Banja Luci, dobro rješenje za državnog ministra.
Sjedište je promijenilo gledište. Konakoviću je za to pomogla košarkaška utakmica u Laktašima na kojoj je najmanje bio iz ljubavi prema sportu. Kod naše stranke, isključujući Damira Arnauta tome je doprinijela fotelja državnog ministra koju je za sebe kao predstavnika 53 posto Ostalih u članstvu Naše stranke namijenio njen predsjednik Edin Forto. O mogućnosti da nezadovoljni Arnaut sjede u Vijeće ministara BiH prema Fortinim tvrdnjama u stranci se nije odlučivalo, a i što bi kada je Arnaut Bošnjak, za te pozicije su kako kaže Forto zaduženi SDP i SNSD.
Da se ne lažemo Hurtić je bio nužda za Konakovića i Fortu da bi sačuvali vlastite šanse da sjednu u ministarske fotelje jer im je Dodik preko noći postao draži čak i više nego su tvrdili da postoji hemija između njega i ljudi u Pokretu za državu. Bez obzira na to, Pokret za državu je strpljenjem očitao političku bukvicu svojim protivnicima došavši u poziciju da ostvari stidljivo zacrtani cilj da budu dio i državne vlasti. Možda toi sada još izgleda slabo, ali ideja se zakotrljala i preko entitetske granice.
Trenutno to najveću nelagodu može izazvati kod potpredsjednika SDA i nosioca projekta Pokreta za državu Edina Ramića koji je uz njegovu podršku dobio zastupnički mandat iz RS-a u državnom parlamentu. Podržati Vijeće ministara BiH u kojem je čovjek s njegove liste, ili slijediti interes svoje stranke koja se gura u opoziciju, nije lagan izbor. Možda to u konačnici i nije pravedno prema Ramiću koji je uprkos velikom pritisku oponenata iz SDA posao s Pokretom za državu uspravno iznio do kraja, ali to je politika u BiH. Ramić je zajedno s potpredsjednikom SDP-a Vojinom Mijatovićem vidio dalje od stranačke ideologije, što ih je privatno mnogo koštalo, ali kako to reče jedan moj drug iz dalek Norveške sve ideje koje su imale istinske ciljeve su nadživjele svoje stvaraoce.
Iz slučaja Pokret za državu trebalo bi naučiti da su ideje iznad uskostranačkih interesa i da ne smije biti sahranjena zbog kadroviranja koje uvijek može biti bolje. Slabost liderisanja nije do ideje nego do ljudskih manjkavosti, ili političke aljkavosti. Takjo se mora priznati i Konakoviću da njegova ideja o brzom formiranju vlasti ako se želi skloniti SDA nije bila naivna jer kako vrijeme odmiče to se čini sve težim.
Da je bilo pameti i mudrosti ideja Pokreta za državu bi se prenijela na cijeli prostor BiH. Stvorio bi se široki probosanski blok koji bi bio mnogo manje izložen ucjenama i pritiscima onih kojima nikada nije bilo stalo do jedinstvene BiH. Iz tog voza danas vjerovatno ne bi iskakali mnogi koji poput Zlatka Miletića nisu nikada kalkulisali s interesima države i njenih građana. Glasači su Miletića za njegov rad nagradili, a politika mu osporava da bude Hrvat, pa čak i Ostali jer to je sada valjda rezervisano samo za jednu stranku, ili jednog čovjeka.
