Dopredsjedavajući Gradskog vijeća Sarajeva Dragan Stevanović uputio je otvoreno pismo „uvrijeđenim Srbima, ali i svim drugim „uvrijeđenim narodima“ koji ne vole čuti istinu.

1. Nema "zločinačkih naroda"

2. Postoje samo zločinačke politike u svakom narodu koje su kroz istoriju donijele samo stradanja, krv, suze i bol i svom i drugim narodima. Istorija je puna takvih primjera u Francuskoj, Italiji, Njemačkoj, Španiji, Norveškoj, Rumunji,

Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji,

Bosni i da ne nabrajamo dalje.

3. Jedina poštena politika koja nije odbranaška i koja po svaku cijenu brani ono što se odbraniti ne može jeste: "Ne čini drugom ono što ne želiš da drugi čini tebi" a to za mene uvijek znači ne čini zločin, ni najmanji, ni pojedinačni, pravdajući ga zločinom ma kojih dimenzija bio, učinjenim nad tobom.

4. Zločin se pobjeđuje samo na jedan način, ne činjenem zločina i ne pravdanjem zločina i zločinaca.

Da zaključimo, Sarajevo su terorisali, ubijali i uništavali u zadnjem ratu fašistički zločinci iz reda srpskog naroda, potpomognuti raznim bjelosvjetskim zločincima, vođeni fašističkom ideologijom tadašnjeg rukovodstva RS.

Ubijali su i nesrbe i Srbe u tom gradu. Da vas podsjetim na čuvenu rečenicu Ratka Mladića: "Tuci Velušće, tamo Srba ima manje", kojom potvrđuje da svjesno ubija i "svoj narod" za čija se kao prava i slobodu bori.

A moji dragi sunjarodnjaci Bošnjaci, u opkoljenom i terorisanom Sarajevu (zajedno smo podnosili i odupirali se teroru srpskih i onih drugih fašista sa brda) moraju se suočiti sa istinom da je političko rukovodstvo Bošnjaka u Sarajevu, na jedno oko zažmirilo početkom rata na kriminal i zločine kriminalaca i zločinaca Bošnjaka nad nedužnim građanima Sarajeva. I desili su se mom gradu Juke, Ćele, Zornići, privatni zatvori, silos i najgori i najstrašniji od njih Kazani i zločinac Caco.

Neki od njih su sankcionisani ali istina je da je vlast reagovala kasno, nedovoljno i nepravovremeno i zločin se desio.

Sarajevo to zna i dužnost mu je da i ta stradanja Sarajlija dostojno obilježava svakog Šestog aprila, dana Grada. Za to ću se iskreno i uporno boriti u najboljoj namjeri da svaki i najmanji zločin nad nedužnim čovjekom ne zaboravimo.

Vrijeme je da se kao ljudi pogledamo u ogledalo,ako smo pošteni pođemo od sebe i "svog" i onda sa punim pravom to tražimo i od drugih.

SAMO NA TAJ NAČIN BIĆEMO ISKRENI, PRAVDOLJUBIVI I PRIJE SVEGA DOSTOJNI NAZIVA ČOVJEK, zaključio je Stevanović.