Ušutio se vožd iz Laktaša i nakon što je Đoković danima trenirao u „Teheranu“ ispod Trebevića, u Sportskom centru Safet Zajko, nazvanom po zapovjedniku Armije BiH. Šuti vožd, a u njemu kuha i nakon visočkih prebacivanja loptica preko mrežica, a šuti i njegov partner iz Mostara.

Piše: HRVOJE KOVAČ (Ljudski.ba)

I dok političari u Bosni i Hercegovini godinama negiraju genocid u Srebrenici i ne poštuju presude međunarodni ali i domaćih sudova, dok su održavaju okupljanja poklonika ravnogorskog četničkog pokreta, a ulice nose nazive po ratnim zločincima i fašističkim zlikovcima, mladi masovno napuštaju zemlju. Primiču se Opći izbori u državi koju gotovo svakodnevno svojataju ili pak negiraju susjedi s druge strane Drine, ali prečesto i oni s druge strane Une i Save. Sumorna je to slika Bosne i Hercegovine koju su etnonacionalisti okupirali prije 30 godina, i svakim danom je sve više urušavaju, pokušavajući ubiti i posljednju sponu među narodima i građanima, zatrti svaku poveznicu između Bošnjaka i Srba, Srba i Hrvata ili obrnuto. Političari na vlasti poput Milorada Dodika i Dragana Čovića, a čije su destruktivne politike osuđene od strane europskih zemalja poput Njemačke, Nizozemske ili pak Velike Britanije, svakim danom dobijaju nove udarce od strane zapada, no konačni i odlučni udarac im ne može zadati Europa. To jedino mogu napraviti glasači na predstojećim izborima. Nakon takvog udarca više nema opravdanja za sankcije, izolacije, nametnute zakone od strane međunarodne zajednice…

VISOKO U SRCU

Jedan takav udarac, što bi u boksačkom žargonu kazali – „klasički aperkat“ doživio je nedavno Milorad Dodik, i to da se nije ni pomjerio. Dodika i njegovu politiku „patosirao“ je jedan od najboljih tenisača svih vremena Novak Đoković, koji je skupa sa Semirom Osmanagićem otvorio teniske terene u Visokom i poslao poruku zajedništva Bošnjaka i Srba, upravo suprotnu od svega onoga što propagira secesionist iz Laktaša. No, Dodik, rušitelj svega što nosi prefiks bosanskohercegovačkog, nije očekivao hladan tuš iz Visokog, od onoga koga upravo on uzdiže u visine nakon svakog osvojenog turnira, ATP naslova, pobjede…

Ušutio se vožd iz Laktaša i nakon što je Đoković danima trenirao u „Teheranu“ ispod Trebevića, u Sportskom centru Safet Zajko, nazvanom po zapovjedniku Armije BiH. Šuti vožd, a u njemu kuha i nakon visočkih prebacivanja loptica preko mrežica, a šuti i njegov partner iz Mostara. Šute i jedan i drugi kad pobjeđuje Bosna i Hercegovina, dok Amel Tuka osvaja medalje, dok mlada Mostarka Lana Pudar sa 16 godina „mete“ konkurentice i osvaja prva mjesta na svjetskim plivačkim smotrama. Šute na svaki uspjeh BiH, a raduju se na uspjehe susjednih reprezentacija ili sportaša u individualnim sportovima. I treba da se raduju, baš kao što je i red da se svi skupa radujemo uspjesima naših susjeda i komšija. No, možete li zamisliti nekog predsjednika ili premijera države na zapadu koji prima plaću u svojoj državi, dok je u isto vrijeme negira i mrzi, pokušavajući je na svaki način nijekati, dokinuti, uništiti? Zamislite predsjednika Italije koji šuti dok njegovi Azzuri slave titulu prvaka Europe u košarci, a šalje čestitku u Švicarsku, u kanton s talijanskom većinom nakon sličnog uspjeha?

Upravo takvim politikama, negiranjem države i obezvrjeđivanjem svega zajedničkog, nasljeđa bez kojeg ne bi ni bilo Bosne i Hercegovine, retrogradne snage već 30 godina uništavaju državu. I nije to slučajno tako. Kao što niije slučajno da Dodik u Narodnoj skupštini RS-a brani Pelješki most i da Čović za istom tom govornicom poziva na očuvanje Republike Srpske.

KRAJ JE BLIZU

No, čini se da tome konačno dolazi kraj. Veseli podatak SIP-a BiH da je odaziv bh. iseljenika daleko veći u odnosu na prošle izbore, te kako u bh. entitetu Republika Srpska pušu novi -bosankohercegovački vjetrovi. Političke partije i nezavisni kandidati ujedinjeni u Pokret za Državu godinu i pol dana su putovali svijetom kako bi mobilizirali sve one kojima je Bosna i Hercegovina na srcu. I čini se da ta njihova misija nije bila uzaludna. Veliki je uspjeh napravljen u startu, sve stranačke razmirice i netrpeljivosti, potpuno drugačiji pogledi i ideologije stavljene su po strani, i po prvi put u posljednjih 30 godina, sve je rezultiralo Pokretom koji je ispred svega stavio Bosnu i Hercegovinu. Njihov zajednički cilj je ući sa što više probosanskih zastupnika u Narodnu skupšitinu i poremetiti odnos snaga na razini tog bh. entiteta, a nakon toga napraviti još bolji rezultat na lokalnim izborima, jer kako su sami kazali – sada nema natrag.

Preostalo je još malo vremena, svega tri dana još traje rok za registraciju birača koji žive izvan BiH, a u ovoj priči svaki glas je zlata vrijedan. A, nakon izbora sijedi preslagivanje kockica i formiranje nove skupštinske većine, ovoga puta neizostavno s probosanskim snagama, koje će se boriti za jednaka prava svih građana bez obzira na vjeru i naciju. To je već sad veliki problem za vladajuću većinu, jer prema trenutnim projekcijama Pokret za Državu stoji na 11 posto, a taj se broj drastično može promijeniti na više u naredna tri dana do kad traje registracija birača. Zamislite samo kakvu bi pomutnju u redovima negatora genocida i negatora države koji se podjednako nalaze u redovima vladajućeg SNSD-a kao i u SDS-u, PDP-u, Ujedinjenoj Srpskoj, izazvao izbor 6 ili 7 zastupnika probosanskih snaga. Stvari bi se promijenile iz korijena. Stoga, ukoliko niste izvršili registraciju za izbore, a živite izvan BiH, još uvijek nije kasno. Možda upravo vaš glas bude ključan za promjenu u RS-u, a samim tim i na državnoj razini, a nakon toga ništa više neće biti isto.