O usvajanju Rezolucije o genocidu u Srebrenici, crnogorskim amandmanima, političkoj i sigurnosnoj situaciji u regiji za FTV govorio je Ljubomir Filipović, politolog iz Crne Gore.

S nedavnog Cetinskog foruma intelektualaca Filipović je poslao poruku da je u Crnoj Gori na djelu vjerska radikalizacija koju provodi Srpska pravoslavna crkva. Ističe kako je to jedan veoma opasan proces koji se dašava ne samo u Crnoj Gori, već i na globalnom nivou.

„Nažalost, kada se spominje vjerska radikalizacija, stvoreno je toliko predrasuda da se obično misli uvijek na islam i islamski vjerski radikalizam. Nisam do sada vidio neku ozbiljnu studiju koja bi se bavila i drugim vjerskim radikalizmima, posebno imajući u vidu jačanje utjecaja Rusije u pravoslavnom svijetu i utjecaja radikalnih struja unutar pravoslavne religije“, kaže Filipović.

Dodaje kako se, prema opažanju nekih autora, čak i u Americi među pravoslavnim vjernicima treće i četvrte generacije javljuju radikalna vjerska osjećanja, politička radikalizacija, podstiče se govor mržnje.

„U Crnoj Gori postoji veliki broj organizacija - tzv. pravoslavnih bratstava - skoro u svakom gradu. Građeni su po modelu ruske ekstremističke organizacije 'Sorok-sorokov'. Uniformisani su, militarizovani, bivši osuđenici, članovi navijačkih klubova. Sve su to znakovi da se u društvu dešava nešto na šta trebamo obratiti pažnju“, upozorava Filipović.

Objašnjava kako je nakon političkih promjena 2020. u Crnoj Gori dobar dio vlasti i funkcionera birala upravo Srpska pravoslavna crkva, te da je ona zauzela strateška mjesta u crnogorskom obrazovnom sistemu. A, kako ističe, ne postoji bolje mjesto za sprovođenje agende radikalizacije od obrazovnog sistema.

Navodi primjer pojave na maturskim proslavama gdje se pjevaju četničke pjesme, pa ističe Herceg-Novi i školu „Ivan Goran Kovačić“, koja nosi ime čovjeka koji je napisao poemu o stradanju Srba u Drugom svjetskom ratu, kojeg su ubili četnici. To je, ističe, paradoks da učenici škole s imenom čovjeka koji je bio žrtva četničkog terora danas pjevaju četničke pjesme.

„Smatram da ovo što je Vlada odlučila da podrži Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, pod svim priticima, dobar znak. Do samog kraja nisam bio siguran da će to uraditi, jer su pritisci režima u Beogradu, koji je izvor ovog radikalizma, zajedno sa SPC-om, bili nevjerovatni. Dobar dio Crne Gore dugo nije imao dvojbu o genocidu u Srebrenici. Mi smo prošli katarzu i suočili smo se sa zločinima koji su činjeni u naše ime“, ističe Filipović.

Kad su u pitanju amandmani na Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, kaže kako je vlast njima htjela da umiri svoje biračko tijelo, odnosno, onaj dio koji ima drugačiji stav po pitanju genocida u Srebrenici.

„Međutim, u posljednjim izjavama rekli su da su tim amandmanima htjeli spriječiti manipulacije onih koji će govoriti o Rezoluciji kao sredstvu da se Srbi prikažu kao genocidan narod. Jedini koji su o tome govorili su ljudi koji sada vrše vlast u Srbiji i RS-u. Tako da su oni na kraju priznali da su amandmane donijeli da bi spriječili manipulacije Milorada Dodika i Aleksandra Vučića“, navodi Filipović.

Prema njegovim riječima, Vučić i Dodik rade zapravo ono što radi jedan prosječan autokrat: autokratski drže vlast, čine sve da svoje javno mnjenje izoluju, da se osjeća ugroženim, da kod naroda bude osjećaj resantimana prema cijelom svijetu i proizvedu emocije da je žigosan i onda se oni postavljaju kao spasioci.

Navodi primjer, kako kaže, bizarne scene s Vučićem ogrnutim zastavom u Generalnoj skupštini UN-a, kao i članovima srbijanske vlade također ogrnutim zastavama tokom glasanja o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici.

„Sve to govori da je Srbija i srpsko javno mnjenje, nažalost, krenulo putem jedne vrste radikalizacije i izolovanosti, da se nalaze u informativnom propagandnom mjehuru u kojem su sve dalje od realnosti“, ističe Filipović.

Dodaje i to kako bi Rusija imala veoma ograničen utjecaj u regiji da nije Srbije, te da joj Srbija služi kao antena, kao ruter, neka vrsta releja za ruski utjecaj na Balkanu.

„Srpski i ruski nacionalizam i imperijalizam su prirodni saveznici. Osim toga, te dvije vrste autokratskih režima su prirodni saveznici: lažiranje demokratije i demokratskih procesa, jačanje vlasti jednog čovjeka. Instrumenti kojima se koriste su upravo Srpska pravoslavna crkva i organizacije koje sam nabrojao, mediji kojih ima bezbroj u Crnoj Gori - tri od četiri medija s nacionalnom frekvencijom su u vlasništvu firmi iz Srbije. Dvije od toga su bliske s Aleksandrom Vučićem. Za šest-sedam godina se može desiti da neko dovede u pitanje crnogorsku nezavisnost ili uopšte bezbjednost Crne Gore“, upozorava Filipović.

Smatra kako će prisustvo NATO snaga na teritoriji Bosne i Hercegovine spriječiti Milorada Dodik u naumu da izvrši nasilnu secesiju RS-a, ali da se, radi stabilizacije prilika, mora promijeniti odnos naših zapadnih saveznika i prijatelja prema režimu u Srbiji. Inače bi, ukoliko ne budemo čitali i pazili na poteze Dodika i Vučića, moglo doći do incidenata poput onoga koji se desio na sjeveru Kosova, zaključio je Filipović.