Anela Arifi je uspješna mlada Tuzlanka koja je na doktorskim studijima u SAD-u. Inžinjerka je u dvije oblasti – u polju energetskog inžinjeringa i internacionalnog razvoja.

“Moja porodica je jedna skromna porodica puna dobrih ljudi. Moja mama me uvijek podsticala da postavljam pitanja zašto je nebo plavo i da se igram više sa s kutijama umjesto s igračkama i tako sam postala inžinjer. Sve što sada imam je što me je moja porodica naučila da sve probam jer najgore što s može desiti je da dobijem ne”, kazala je Arifi.

Kao mlada, svjetski priznata naučnica, bila je jedna od govornica u sjedištu UN-a u New Yorku. Dobitnica je trenutačno najveće postdiplomske stipendije na svijetu.  Svoje srednjoškolsko obrazovanje završila si u Međunarodnoj srednjoj školi i Srednjoj muzičkoj školi u Tuzli. 

Bila je jako sretna što je imala priliku završiti dvije srednje škole u svojoj Bosni i Hercegovini. Kao flautista Srednje muzičke škole, te kao učenik sa fokusom na prirodne nauke u Međunarodnoj srednjoj skoli u Tuzli učestvovala je na mnogobrojnim muzičkim takmičenjima državnog i internacionalnog nivoa koja su joj pružila priliku da ostvari komunikaciju sa mnogobrojnim univerzitetima i istraživačkim grupama u našoj zemlji i u inostranstvu.

- U trećem razredu srednje škole kolegica iz Međunarodne škole i ja smo dobile priliku da kao prve Bosanke predstavljamo Bosnu i Hercegovinu na najvećoj naučnoj olimpijadi, Google Science Fair. Na ovoj olimpijadi sam ponijela i titulu jednog od 20 najprosperitetnijih mladih naučnika na svijetu na osnovu svog projekta o obnovljivoj energiji, te sam savjetovana od mnogobrojnih vrhunskih naučnika da studiram u SAD-u gdje se nalaze najbolje akademske i financijske prilike za energetska istraživanja. Poslije ove olimpijade nastupio je period dugog razmišljanja o tome gdje želim da nastavim oblikovati svoje naučne ideje. U Bosni i Hercegovini a i u inostranstvu mi je ponuđeno nekoliko stipendija na odličnim univerzitetima. Međutim, nakon što sam primljena na nekoliko Američkih univeziteta gdje su mi ponuđene jedinstvene prilike za istraživanja kojima želim da posvetim svoju karijeru i trud bez da moram da se brinem o finansiranju laboratorijskih instrumenata, mentorske podrške itd., odlučila sam da moja akademska budućnost treba biti u SAD-u, ispričala je Arifi.

O njenom prvom reaktoru koji je nastao u Kladnju kod njene nane, ranije smo pisali. Podsjetila je kako u selu kod njene nane nema dovoljno energetskih resursa, a ima dosta peradarskog otpada koji bacaju na deponiju ili sagore. Tada je došla ideju da napravi reaktor koji je proizvodi biodizel i materijal za skladištenje hidrogena od perja.

“To me katapultiralo u svijet. Mnoge američke institucije i olimpijade su bile zainteresovane da vide taj projekat”, kazala je.

Tada je imala samo 15 godina, danas sa 26 godina je doktorantica na Stanford Univerzitetu.

Za svoj izum dobila je i Googleovu nagradu.

Kazala je kako želi iskoristiti najbolje resurse na svijetu i onda će vidjeti gdje će je put u karijeri odvesti. Sada sarađuje sa mentorima među kojima su Nobelovci i uči nove stvari.

“Meni ništa draže na svijetu ne bi bilo nego da se vratim u svoju zemlju gdje je moja cijela porodica”, kazala je poručivši kako u BiH ima “dosta posla s obzirom da se ugalj koristi kao glavni energent”.

Imala je i poruku za mlade u BiH: “Ovo što vidite je jedan uspjeh od 15 neuspjeha svaki put. Mnogo puta sam dobila ne jer sam bila mlada. Dva profesora u srednjoj školi su imali povjerenje u mene i davali mi svoju laboratoriju. Ima tu mnogo odbijenih prijava i suza. Ali to jedno da je vrijedilo. Strašno je dobiti ne, ali mnogo je strašnije je pitati se šta bi bilo kad bi bilo.”