P.S. U pitanju je egzistencija.

Zamisli - ljeto je, godina 2023., sezona godišnjih odmora, Paralelni svemir, ideš u tjednu nabavku u supermarket, kupuješ namirnice, dolaziš na kasu, teta kasirka govori cifru, provlačiš karticu, jednom, drugi put, treći put. Kartica odbijena. Preznojavaš se od neugodnosti, iza tebe red na kasi, nemaš keša pri sebi, zapravo uopće nemaš keša, jer keš odavno nije u trendu i ne da ti se gužvati lovu po džepovima. Okej, imaš točno tri sekunde da uradiš nešto, ljudi u redu već postaju nervozni, radije bi da se Zemlja otvori i da vječno propadneš nego da sad vratiš sve te stvari, pokupiš se i izađeš osramoćena. Ali izlaziš, sjetiš se da odmah ispred marketa ima bankomat, ideš provjeriti što je s karticom, jer dobro se sjećaš da imaš dovoljno love za preživljavanje do iduće plaće i nikako ti nije jasno kako kartica ne reagira. Dolaziš na bankomat, ukucavaš pin, na ekranu poruka: „Poštovana, ovim putem Vas obavještavamo da ste i službeno istrošili sve Zemljine resurse Vama namijenjene do kraja 2023. godine i da prema tome ostajete u dugoročnom kreditu, a Vaš dug je eventualno moguće otplatiti sljedeće godine, ukoliko budete sposobni do tada preživjeti bez love.“

Smiješ se histerično, ne znaš je li to neka sprdačina, skrivena kamera, „Big brother“ za koji se nisi prijavila, što se događa, u čemu je kvaka. U međuvremenu se red za bankomat itekako formirao, očigledno da u ovoj sprdačini sudjeluju i drugi ljudi koje su tete kasirke isto tako vratile jer su im kartice blokirane. Dosta ti je budalaština za jedan dan, ideš direkt u banku, tamo red od kilometra, svi s istim problemom, razmišljaš kako da najjednostavnije preživiš dan bez love pa možda sutra bude manja gužva u bankama i provjeriš u čemu je kvaka, a možda i na TV-u bude nešto više o tim nebulozama i šalama. Ideš doma ispreturati sve džepove i ladice i prašnjave kasice prasice ne bi li negdje slučajno našla neki davno zaboravljeni keš i ušteđevinu. Usput se sjetiš da imaš doma dva jajeta i stari baget. Okej za danas si u redu, preživjet ćeš nekako, sutra će ovo sve već biti gotovo i iza tebe i banka će ti uputiti ispriku, tješiš se.

Dolaziš doma, gledaš na kalendar, 2.8.2023., googlaš da nije to možda neki svjetski dan nečega, možda glupih šala ili borbe protiv bankrota. Google kaže ovako: „2.kolovoza, obilježavamo dan ekološkog duga, dan kada čovjekovo iskorištavanje Zemljinih  prirodnih resursa premašuje njenu sposobnost da regenerira te resurse u jednoj godini!“ U tom grmu dakle leži zec, Zemlja se zainatila i blokirala cijeloj svjetskoj potrošačkoj populaciji pristup prirodnim resursima kao i bankovne račune kojima se generalno danas dolazi do istih tih prirodnih resursa, kupuje se hrana i tako dalje. Računi blokirani do daljnjeg, svijet u kreditima do guše, Apokalipsa danas. Dok ne dokažemo da nam je stalo, dok ne uspostavimo rekonekciju s majkom  Zemljom i dok ne poduzmemo nešto konkretno po pitanju ekološke katastrofe i dugova do guše, život i karijere stavljamo na čekanje. Pitanje je preživljavanja. Sjetiš se svoja dva jajeta u fridžu i stavljaš zadnje zalihe hrane na šporet. Šerpa je napunjena vodom, šporet upaljen, jaja stavljaš unutra i gledaš kako se zagrijavaju. Istovremeno razmišljaš o cijeloj situaciji i tome kako joj najlakše pristupiti, razmišljaš o tome kako neće moći oni još dugo ovako prijetiti, čovjek ima pravo na slobodu življenja, a kako da živi ako nema sredstvo i resurse za to, možda je to samo danas neki Zemljin hir, možda će već sutra biti neki drugi dan, svjetski dan, na primjer, gumenih bombona, pa će iste one tete kasirke koje su vas danas sve poslale kući bez ičega, sutra nasmijano dijeliti gumene bombone svima besplatno.

S druge strane, možda je to i cilj, ajmo blokirati konzumerističkom društvu ono bez čega ne mogu, zalihe novca koje im omogućuju pristup i konzumaciju  prirodnih resursa, ako se ovo nastavi, to će biti masakr nad čovječanstvom. Lako za Zemlju, ona se regenerira, njoj je čak i bolje bez nas, ali ako društvo pocrka, mi kao vrsta više nikad nećemo egzistirati u oblicima u kojima trenutno egzistiramo. Svi naši mali životići, naše kuće, poslovi, karijere, obitelji, socijalni životi, hobiji, sve to će nestati i otploviti u zaborav. Sve što smo ikad stvorili svojim genijalnim umovima, sve to za ništa. Nemamo to kome ostaviti u naslijeđe. Nije ovo nešto što se događa tek sad, ovo se događa od 1970-ih. Kad je zapravo prvi put i uveden pojam „ekološki dug“, još tad su ekolozi i znanstvenici našli rješenje za naš zajednički problem, razvili su koncept ekološkog otiska. Ideja je da se sve ljudske aktivnosti, kao i potrošnja resursa te stvaranje otpada prevedu u područje biološki produktivnog zemljišta potrebnog za održavanje tih aktivnosti. Ali, ako ovaj koncept i ovaj problem egzistira još od davnih 1970-ih, kako je moguće da do danas nismo napravili neke konkretne korake za obnovu i poboljšanje? Znate kako, jer nas nikad dosad nije „udarilo“ po vlastitim džepovima. U društvu konzumerizma gdje preživljavanje nije moguće bez novčanih sredstava, jedini potez koji Zemlja ili bilo tko može napraviti, a da nešto zapravo promijeni, je očigledno da nam oduzmu ili limitiraju ono od čega ovisi naša egzistencija u suvremenom društvu, novac.

Tvoj ručak upravo prelazi iz faze zagrijavanja u fazu ključanja, ha, gle slučajnosti, i planet Zemlja isto, na globalnoj razini, već nekoliko dana. Onako kako ti  kontroliraš temperaturu vode koja je potrebna da dobiješ ručak koji nije sirov, tako isto i čovječanstvo kontrolira temperaturu na Zemlji, potrebnu da mi, iz sirovih kakvi jesmo, ne postanemo prepečena roštiljada i padnemo u zaborav. Čovječanstvo je samodestruktivno i svojim postupcima već godinama uništava samo sebe, a najviše pate mali ljudi koji misle da mirno žive svoje živote sve dok ih jednog dana na računima ne dočeka dug prema Zemlji.

Mreža Global Footprint  Network od 2006. godine uvodi Dan ekološkog duga, inicijativu koja označava točan datum kada potrošnja resursa čovječanstva tijekom godine premaši kapacitet Zemlje za regeneriranje istih tih resursa. Tako prema grafu, 1970., dug je bio tek u prosincu, što znači da se Zemlja tad još dobro držala, a i čovječanstvo je znalo što radi i kako se odnosi prema planetu,  negdje oko 2013. sve je krenulo itekako nizbrdo, pa od tada ovaj dan obilježavamo u kolovozu, što nije nimalo pohvalno. Nastavimo li ovako, već iduće godine mogli bismo ovaj dan pomjeriti i na sedmi mjesec, a kroz koju godinu i na šesti i eto nas već na pola godine duga koji treba otplaćivati. Čime i kako pitam vas?

Stoga dragi moji sunarodnjaci, stanovnici paralelnog svemira, nemojte si dozvoliti da se kroz par godina dovedete u situaciju u koju smo se mi doveli, nemojte da i Vaši bankovni računi budu blokirani, da ste u dugu prema planeti i da uništavate sami sebe. Inspirirajte se našim primjerom, jer možda mi već sutra svi pocrkamo bez sredstava i bez prirodnih resursa, možda je ovo naše zadnje javljanje Vama. Shvatite ovaj problem jako ozbiljno i činite sve što je u Vašoj moći. Situacija je takva da zahtijeva hitnu akciju svakog od Vas, ne postoji planet B na koji se samo možete preseliti, jer evo mi ga upravo uništismo tu u paralelnom Svemiru, dakle opcije su samo dvije, ili samouništenje ili hitna akcija. I možda Vam se čini da ste mali i da ne možete ništa promijeniti svojim postupkom ili zalaganjem, ali sjetite se dva jajeta u proključaloj vodi, ona ne bi proključala da nije bilo mene i prirodnog resursa struje, mojom akcijom, nečim što ja kontroliram, napravila sam si, možda posljednji obrok svog života. Tako i Vi svojom akcijom ili mini akcijama možete koliko toliko kontrolirati svoju egzistenciju na Zemlji. Ozelenite svoj okoliš, usvojite biljne obroke, koristite ekološki prihvatljiv prijevoz, smanjite plastični otpad, prijeđite na energetski učinkovitu rasvjetu, istražite održivu modu, smanjite bacanje hrane, prenamijenite, štedite vodu, povežite se s prirodom. Budite dio promjene koja zaista život znači. A od mene i ekipe s paralelnog planeta Zemlje primite iskrenu sućut ukoliko se odlučite za samodestrukciju, kojoj vidim težite nesvjesno, kako smo i mi težili, ili primite iskrene želje i podršku za uspješne akcije i preživljavanje vrste. Izbor je Vaš.

(L.I.)