Renomirane bečke dnevne novine Die Presse u svom izdanju od 7. januara bave se novim romanom akademika Dževada Karahasana, jednog od najvećih i najnagrađivanijih bošnjačkih i bosanskohercegovačkih pisaca, pod naslovom Uvod u lebdenje (u njemačkome prijevodu Einübung ins Schweben).

 Autor Klaus Kastberger u tekstu pod naslovom Iz sarajevskog kazana podsjeća na to da je radnja romana smještena u vrijeme opsade bosanske prijestolnice, Sarajeva. Naglašava činjenicu da se ugledni pisac bavi time kako rat mijenja ljude, uz naglasak na duh humanizma.

Inače, Uvod u lebdenje naziv je novog romana akademika Karahasana. Roman je počeo pisati sada već davne 1998. godine. Iako mu se više puta vraćao trebale su proći 24 godine da dobro sazrije u samom autoru i da ga potom podijeli sa svojim čitaocima. Višeslojno djelo Karahasana u dubini čovjekovog bića bavi se nekim od pitanja zašto smo tu i kako upoznati sebe. Prema ocjeni književne kritike, novi roman upotpunosti se razlikuje od dosadašnjih Karahasanovih djela.

„Prve skice za roman Uvod u lebdenje nastale su u oktobru 1998. godine, čak sam počeo pisati jednu epizodu, ali sam prekinuo, jer sam shvatio da stvari nisu zrele – ili materijal nije dozrio, ili ja nisam dovoljno zreo. U godinama koje su uslijedile tri-četiri puta sam se vraćao ovoj temi, odnosno ovom materijalu (prije svega likovima, koji su mi izuzetno važni), ali sam svaki put odustao. Konačno je krenulo u novembru 2020. godine i okončalo se u januaru 2022. Ovih par informacija je dovoljno da biste shvatili kakvo olakšanje mora osjetiti čovjek koji drži u rukama knjigu na kojoj je počeo raditi prije dvadeset i četiri godine“, kazao je Karahasan u ranijem intervjuu za portal Radio Sarajevo.

Za vječno pitanje slobode autor iznosi tvrdnju da postoje forme slobode koje se mogu upoznati samo u izvanrednim okolnostima: u tamnici, u gradu pod opsadom, u vojsci, jer uporno zaboravljamo da je sloboda u ljudskom duhu.

„Bitnu slobodu čovjek nosi u sebi, ima je ili je nema u svom unutrašnjem biću i nju niko ne može dati niti oduzeti. Ako je ti imaš, ti je imaš i možeš i živjeti i u tamnici i u gradu pod opsadom i u vojsci.“

Sudbina romana zavisi od onih koji ga čitaju, jer, kako kaže Karahasan, čitalac je taj koji završava roman i u njega unosi svoja iskustva i emocije.