Dok veliki broj radnika iz Bosne i Hercegovine odlazi na rad u inozemstvo, nama dolaze drugi.

U prošloj godini izdato je 2.449 radnih dozvola za zapošljavanje stranaca, dok za ovu godinu kvota iznosi 6.073 dozvole. Poznavatelji prilika kažu kako je i ovaj broj nedovoljan. Domaćem tržištu, navodno, nedostaje oko 30.000 radnika različitih zanimanja. Inače, najveći broj radnih dozvola izdat je u sektorima građevinarstva, trgovine, uslužnih djelatnosti, umjetnosti, zabave i reakreacije, poslovanja nekretninama, u prerađivačkoj industriji te hotelijerstvu i obrazovanju.

Trbuhom za kruhom, dok jedni odlaze - drugi dolaze. Za strane radnike iz izrazito siromašnih zemalja poput Nepala, Pakistana, Indije i Bangladeša bh. plate su dovoljne za život. Zato ne čudi što se broj zahtjeva za dolazak u našu zemlju iz godine u godinu povećava.

„Izvjesno je, s obzirom na ponudu radne snage koju u ovom trenutku imamo, da će u narednim godinama trebati deseci hiljada ljudi iz inostranstva da bismo zadovoljili trenutnu privrednu aktivnost“, kaže direktor Unije udruženja poslodavaca RS-a Saša Aćić.

„Radi se o tome da se tržište rada poprilično iznivelisalo i sad je potražnja za radnicima veća od ponude. U takvoj situaciji radnici su u prilici da biraju poslove koje je lakše raditi, koji su bolje plaćeni i koji nemaju rad u smjenama itd. Tu neke branše dolaze u problem nedostatka radnika, kao što je građevina, ugostiteljstvo, teška industrija“, objašnjava Adnan Smailbegović, predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH.

Kao jedno od rješenja se nametnuo „uvoz“ radnika. Međutim, procedure za njihovo zapošljavanje su kompleksne, što će u narednim godinama postati problem. Za poslovnu zajednicu problem je i što dolazi nekvalifikovana radna snaga.

„Preko 50.000 ljudi u RS-u je na Zavodu za zapošljavanje, a prinuđeni smo da uvozimo radnu snagu. Znači da treba Zavod za zapošljavanje na neki način raščistiti - koga to imamo na Zavodu za zapošljavanje, kako tome prići i da onda možemo napraviti strategiju uvoza radne snage i kako zadržati postojeću radnu snagu“, ističe direktor Privredne komore RS-a Pero Ćorić.

A postojeću radnu snagu iz zemlje tjera kako ekonomska tako i polička situcija, pa uvoz radnika postaje nužno zlo, kažu ekonomisti.

„Mi smo ukinuli Školu učenika u privredi, koja je bila namijenjena obrazovanju zanatskih zanimanja. Zašto? Pa zato što je lakše predavati na laptopu i objašnjavati da postoje softveri, a kome to treba? Danas ako znate postaviti keramičke pločice, za dan ćete postaviti 5-6 kvadrata i dobiti najmanje 100 maraka. To su već toliki iznosi da je praktično ludilo ako to ne znate da radite”, kaže ekonomski analitičar Zoran Pavlović.

U međuvremenu, privrednici se zalažu za liberalizaciju zapošljavanja stranaca, ali i za povećanje kvota. Koliko je to važno najbolje govori činjenica da susjedna Hrvatska, koja je značajno veća ekonomija od Bosne i Hercegovine, zapošljava 20.000 stranih radnika, a Slovenija, koja je manja od Bosne i Hercegovine, zapošljava oko 100.000 stranaca.

Prema odluci o utvrđivanju godišnje kvote radnih dozvola za zapošljavanje stranaca u Bosni i Hercegovini za 2024, ukupna godišnja kvota radnih dozvola za produženje i novo zapošljavanje stranaca u Bosni i Hercegovini iznosi 6.073 radne dozvole, od čega se na Federaciju BiH odnosi 4.295, RS 1.400 i Brčko distrikt 378 radnih dozvola.