Školske učionice u Republici Srpskoj sve su praznije, prvačića je sve manje, a mnoga djeca ispisana su iz škola zbog preseljenja u inostranstvo. U posljednjih pet godina doneseno je sedam rješenja o prestanku rada područnih odjeljenja.
ČEDOMIR MIKIĆ, učenik petog razreda
"Idem u peti razred, idem u školu Dositej Obradović, ovo je moj jedini drug iz razreda."
Za Čedomira i njegovog druga Jovana školski dani izgledaju drugačije nego njihovim vršnjacima u velikim školama i odjeljenjima. U petom razredu područnog odjeljenja škole "Dositej Obradović" u Suvom Polju ih je samo dvojica, pa učionicu i časove dijele sa još šest učenika drugog razreda.
"Iskoristimo to vrijeme nekad da se igramo zajedno, pošto ima nas jako malo, kaže Mikić.
TAMARA STEVANOVIĆ, učenica drugog razreda
"I nas je u odjeljenju šest. Igramo se i svašta radimo."
U učionici pored, slična slika – učiteljica izvodi kombinovanu nastavu za samo tri prvaka i četiri učenika trećeg razreda, dok stariji rade kontrolni.
MILICA STOJANOVIĆ, učiteljica u kombinovanom odjeljenju 1. i 3. razreda
"Ja njih zamolim da budu tihi, dam im zadatke da crtaju i pišu, da bi drugari mogli neometano da rade, funkcionišu."
Ipak, srećni su jer škola radi, a od sljedeće godine pridružiće im se još petoro prvaka.
VALENTINA STEVANOVIĆ, učenica trećeg razreda
"Radimo razne aktivnosti, baš nam je lijepo. Voljela bih da imam više drugara."
NATAŠA TOMIĆ, učenica trećeg razreda
"Kad nas nema dovoljno mi se spojimo i napravimo jedan tim."
"Zahvalni smo što uopšte možemo da radimo i onda se snalazimo. Nastavni plan i program nije prilagođen kombinovanim odjeljenjima pa pronalazimo načine da učenicima nekako spojimo naizgled nespojive sadržaje", kaže učiteljica Milica Stojanović.
Upravo seoske škole i sela plaćaju najveću cijenu poražavajuće slike stvarnosti u vidu smanjene stope nataliteta i migracija stanovništva.
BRANKA STEVANOVIĆ, direktorica OŠ "Dositej Obradović" Suvo Polje
"Najveći problem seoskih škola je migracija iz sela u grad i u toku svake godine izgubimo određen broj đaka zbog migracija prema gradu. U poređenju sa prethodnih 10 godina taj broj se sa 25 učenika smanjio na ovih današnjih 15."
Kolike su razmjere smanjenja broja učenika možda najbolje govori podatak Zavoda za statistiku Republike Srpske. Dvije hiljade osme godine upisano je 114.500 prvačića, 15 godina kasnije 84.600. To je gubitak jednog grada veličine Trebinja.
Na pitanje ima li rješenja ili smo sa njim već zakasnili, stručnjaci odgovaraju:
STEVO PAŠALIĆ, demograf
"Odmah da kažem, za budućnost broj stanovnika će se smanjivati i moramo biti spremni na to i prilagođavati se tim promejnama u svemu pa i u tome. Kvantitet koga više nećemo imati moramo nadomjestiti kvalitetom."
Prošle godine u Republici Srpskoj prvi put je u škole upisano manje od devet hiljada prvačića, a shodno tome polako počinju da se gase i područne škole, pa je u posljednjih pet godina doneseno sedam rješenja o prestanku rada područnih odjeljenja.
