Mediji su još jednom učinili medvjeđu uslugu predstavnicima vlasti. Izetbegovićevo „prebrojavanje“ dalo je novi vjetar u leđa podizanju međunacionalnih tenzija u BiH i oprobanom metodu opstanka na vlasti ubijanjem racionalnog posmatranja stvari. Pred opće izbore cilj je što više ljudi vratiti u nikad zakopane rovove čije otvorene jame godinama simbolički oslikavaju propadanje države i društva.

Jedino pravo prebrojavanje u posljednje vrijeme bila je registracija bosanskohercegovačkih birača iz inostranstva. To prebrojavanje je važnije od svih ostalih jer jedino nudi realnu šansu da se u BiH stvari mijenjaju bez puške. Ako ćemo biti objektivni još smo daleko od toga, u BiH će glasati manje od desetine njenih građana sa pravom glasačkoj su rasuti širom svijeta. Na prvu djeluje. razočaravajuće, ali kada se sagleda cjelokupni društveni kontekst, kada se malo detaljnije zaviri u rezultate registracije shvatit ćemo da se vratio tračak nade za neku bolju budućnost BiH.

U ovom po svemu antiratnom prebrojavanju na površinu su isplivale sredine iz RS -a. Najviše registrovanih glasača je iz Banja Luke, Prijedora i Doboja. Rezultat je to kampanje koju je vodio Pokret za državu kao kreacija nove politike u BiH koja je pokazala sposobnost da ujedini ljude i različite interese.

Potpredsjednici SDA i SDP -a Edin Ramić i Vojin Mijatović su svojim iskrenim međusobnim odnosom pokrenuli ljude, zapalili varnicu koja bi tek u narednim godinama trebala prerasti u požar u kojem bi trebale da izgore politike koje opstaju na konfrontaciji ljudi. Pokret za državu bez imalo skromnosti se može pohvaliti činjenicom da je BiH spasio od potpunog otuđenja njenih ljudi iz inostranstva. Stotine volontera, Bosanaca i Hercegovaca koji solidno žive u evropskim gradovima koji su pomagali Pokretu za državu dokaz su da ljudi ne žele „prebrojavanje“ za rata, zbog njega su i otišli iz BiH. Ne treba zaboraviti da je Mijatović pokazao Izetbegoviću kamo se ne mora osjećati kao "balija"u Banja Luci, baš kao što je sa svojom ekipov vratio Dan državnosti u ovaj grad.

Ljeto nam je pokazalo da su Banja Luka, Prijedor, Doboj i svi drugi gradovi u BiH još miljama daleko od sposobnosti svog punog izražavanja demokratskog potencijala. Kada bi svi koji već sada ljetuju u svom rodnom gradu pristali da „olovkom ratuju“ Banja Luka bi već na jesen mogla početi da živi drugi život, mogao bi to opet biti grad koji je otvoren za sve njegove ljude. Kada bi samo glasali svi Banjalučani iz inostranstva oni bi promijenili stanje u RS -u, a time bi zakotrljali lavinu promjena koju više niko ne bi zaustavio u BiH. Ta lavina bi sa sobom konačno u nepovrat odnijela ratne profitere koji bi i danas da prebrojavaju samo one koji bi da za njih ginu. Oprostite, ali budućnost BiH nije simpatizer SDA iz Živinica koji u transu kliče „hanumi“ iz Sarajeva i koji bi zbog nje i supruga tukao neistomišljenike.

 Aco, Saša, Ćamil, Vedran, Armin, Vojin, Edin nova su vojska koja okuplja, a ne razjedinjavali ljude. To su ljudi koji su spremni „ potući se sa svojima“ da bi BiH opstala. Drugačije ne ide. To su prepoznali ljudi iz inostranstva, to osjeća sve više prognanih i raseljenih u BiH koji znaju da im većinu političara iz Sarajeva nije briga za Banja Luku, Srebrenicu, kao što one iz banja Luke ne zanimaju Drvar, Glamoč, kao ni Srbi iz Sarajeva koje su gurnuli u egzodus bez povratka.

Aktuelna vlast je pokazala da njen odnos prema ljudima koji su otišli iz BiH najviše liči slonu u staklenoj kutiji. Ljudi koji „razbijaju“ BiH mogu samo prebrojavati one koji zbog njih i dalje odlaze iz države. Oni se plaše povratka dijaspore, jer se ti ljudi ne kupuju litrom ulja i kilom kafe. Za njih je poniženje za 50 KM prodavati sopstvenu budućnost.

SDA neće spasiti Bakirovo prebrojavanje, SDA mogu spasiti samo ljudi poput Ramića koji se zbog komfora u Sarajevu neće odreći svojih Osmaka. S druge strane SDP-u za novi život treba puno više od „bošnjačkog folklora“ kojim bi da osvoje predsjedničku fotelju. BiH se više ne brani u Sarajevu. Bitka za njen opstanak se trenutno vodi u Banja Luci. To će biti dovoljno da se dobiju neke bitke, za više će trebati nova snaga u Mostaru, Livnu, Širokom Brijegu. Za početak nema više spiskova lažnih birača iz pekara i mesara u Srbiji i Hrvatskoj koje su kreirale obavještajne službe susjednih država. Šamar je to srpskim i hrvatskim nacionalistima, baš kao što je to bošnjačkoj politici  rezultat registracije birača iz inostranstva u Banja Luci, Prijedoru i Doboju. Politika u Sarajevu možda jeste davno od njih digla ruke, ali ljudi prognani iz tih gradova ipak nisu okrenuli leđa BiH.

 Mnogo puta je potpredsjednik SDP -a Vojin Mijatović rekao da nakon izbora više neće biti ništa isto. U NSRS će biti više BiH, a nakon toga tek treba da krene pravo „prebrojavanje“ koje će pokazati da Bosanaca i Hercegovaca ima puno više nego što bi mnogi željeli