Već mjesecima, po voljenom mi gradu Sarajevu, viđam velike billboarde s naslovima „Kralj dolazi“.

 Piše: NIKKI M (Ljudski.ba)

Odlučim tako, prije nekoliko dana, otići u SCC na ručak, ne znajući da je stigao. Naravno da sam kao ljubitelj brze hrane morala stati u dugačak red za novootvoreni „Burger King“. Pokajala sam se. Nakon dugog čekanja došla sam na red i naručila Whopper, njihov najpoznatiji hamburger. Radnik za kasom mi govori da s računom odem u drugi red i da račun predam radnici da napravi narudžbu.

Dok tako stojim i čekam svoj Whopper primjećujem da se pored mene nalazi ekran s brojevima narudžbi, iako na računima nema potrebnih brojeva. Zbunjena gledam i ne razumijem kako „Kralj“ može sebi dozvoliti takvu neorganiziranost i takav propust. Okrećem se prema radnicima i ne vjerujem svojim očima. Njih sigurno desetak radi na pripremi narudžbi, a od njih 10 niti jedna osoba ne nosi rukavice niti mrežice za kosu. Gledam kako radnici golim šakama kupe salatu iz posuda i tapkaju je na pecivo, sok iz rajčice im kapa niz ruke.

Uzimaju kvadratiće sira i bacaju ih na meso a zatim poklapaju drugim pecivom i sve to motaju u papir te bacaju na hrpu. Želudac mi se okreće dok razmišljam o silnim bakterijama i o tome gdje su njihove ruke sve bile, već žalim za potrošenim novcem i nadam se da se neću razboljeti. U tim mislima me prekida radnica i daje mi vegetarijanski hamburger, gledam je zbunjeno i govorim da to nisam naručila, a ona meni odgovara da je to nemoguće jer na mom računu piše jesam. Uspijevam je uvjeriti da je u krivu i preuzimam svoju pravu narudžbu. Razmišljam o tome da ju bacim u smeće, ali moj želudac pjeva za hranom. Sjedam i uzimam svoj prvi zalogaj.

Ne prestajem razmišljati o horor prikazima golih ruku koje uzimaju hranu dok žvačem i shvatim da moj Whopper ima okus poput najobičnije pljeskavice sa salatom uz koju dođu dva komada kruha. Ne dovršavam svoj hamburger. Ustajem od stola i odlazim jesti na drugo mjesto. Nikad više neću jesti tu „kraljevsku hranu“. Kralju, džaba si dolazio.