Dvije optužnice za tri godine, krivičnih prijava više od stotinu. Negiranje ratnih zločina, genocida, veličanja ratnih zločinaca između slobode mišljenja i krivičnog djela. Neujednačena ili neuspostavljena pravosudna praksa je ostavila mogućnost slobodnog tumačenja. Šta je potrebno da bude prekinuto negiranje genocida, ako zakon nije dovoljan?

Posljednja odluka Tužilaštva Bosne i Hercegovine o neprovođenju istrage za krivično djelo negiranje genocida i veličanje ratnih zločina odnosi se na prijavu uposlenika Mediacentra iz Sarajeva. Tokom omladinskog kampa na Tjentištu u junu 2022. godine nepoznata grupa ljudi došla je u hotel u kojem se održavao kamp, pjevali su nacionalističke pjesme i veličali Ratka Mladića. Zaposlenici Mediacentra, kako su nam rekli, osjećali su se uznemireno i uplašeno. Podnijeli su krivičnu prijavu Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, a tek nedavno obaviješteni su da istraga neće biti provodena. U tom periodu niko od potpisnika krivične prijave, kao ni aktera nije saslušan. Ovo je samo jedan od mnogih primjera odbacivanja prijava za navedeno krivično djelo. Milanko Kajganić, glavni državni tužitelj, objašnjava zbog čega dolazi do ovakvih odluka:

“Nije dovoljno da neko kaže da se nešto desilo i da to predstavlja krivično djelo, jer to nije biće ovog krivičnog djela. Tužilac u svakom od tih predmeta mora da dokaže da je takvo negiranje bilo u smjeru da je moglo dovesti do odeđene posljedice.”

Prema istraživanju Detektora, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine do sada je odbacilo nekoliko desetina prijava. Među najpoznatijim primjerima jeste slučaj Radovana Kovačevića, koji je u javnom TV-nastupu negirao počinjeni genocid u Srebrenici.

“Ovakvi postupci pravosuđa daju vjetar u krila počiniocima da i dalje negiraju zločine, veličaju presuđene ratne zločince, a da ne budu kažnjeni za to niti procesuirani”, ističe novinarka Detektora Lamija Grebo.

U Kovačevićevom slučaju tužioci su zaključili da ova izjava ne sadrži bitna obilježja izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti jer nije javno odobrio, porekao niti grubo umanjio ili pokušao opravdati zločin. Skoro identično objašnjenje stiglo je na adresu Mediacentra. Za žrtve ovakvo ponašanje Tužilaštva dokazuje ogroman problem pravosudnog sistema u Bosni i Hercegovini.

“Malo me iznenadilo da su ovo uradili. Prije dvadesetak dana imali smo sastanak s glavnim tužiocem i rekao nam je da su oni imali sastanak i upustva tužilaca iz Njemačke i da su sada spremni raditi. Jedan od tih predmeta je ovaj iz Bratunca koji je pokrenut i za koga je Sud Bosne i Hercegovine pokrenuo optužnicu”, govori Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida.

Vojin Pavlović iz Bratunca, inače predsjednik Udruženja Istočna alternativa, poznat je po radnjama i izjavama u kojima negira genocid i veliča ratne zločince. Protiv njega je potvrđena optužnica. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je podiglo optužnicu i protiv Samira Nukića iz Bihaća jer je nakon posjete Christiana Schmidta spomeniku u Vitezu podignutom za osmero djece ubijene 1993. godine javnim objavama na društvenoj mreži Facebook upućivao psovke i izraze mržnje prema ubijenoj djeci hrvatske nacionalnosti. Međutim, ovakvi primjer otvaraju pitanje šta je to pravosudna i sudska praksa kojom se utvrđuje postojanje elemenata krivičnog djela.

“Od činjenice da ne mogu doći do prijavitelja - što apsolutno ne bi trebalo biti bitno za postupanje tužitelja, do toga da su se osobe koje su bile prijavljene i bile saslušane pozivale na slobodu govora”, dodaje Grebo.

“Nemamo apsolutno nikakav problem da otvorimo i radimo na predmetu na osnovu naših informacija, međutim, imamo problem što je teško doći do dokaza”, kaže Kajganić.